– O Bori Đorđeviću se priča u cijeloj regiji od jučer. Preminuo je u 72 godini života, a danas cijeli dan putem medija, kao i na društvenim mrežama oglašavju se njegove kolege iz branše….
Jučer je preminuo Bora Đorđević, a kultnom je glazbeniku počast odala Vedrana Rudan kolumnom pod naslovom Otišao je najveći. Kolumnu Vedrane Rudan prenosimo u cijelosti. “Otišao je Bora Čorba. Moj muž je rekao: ‘Ne možete pisati o Bori, niste ga poznavali’. Odlučio sam ne sudjelovati u tom razgovoru u mom duhu na način na koji ljudi koje poznajem cijeli život nikad neće biti ‘poznati’ da bi se osjetila bliskost koju je Bora dijelio sa mnom i s bezbrojnim drugima tko ga nije ‘znao’? Glazba nije nešto što dobro shvaćam, niti je često slušam; međutim, Borine pjesme za mene su dosljedno predstavljale više od glazbe. Oni pružaju utjehu i pomažu mi u suočavanju sa stvarnošću. Tijekom putovanja automobilom slušao sam isključivo njegovu glazbu, a onda to iskustvo ponavljao s njim uvijek iznova.
Dok sjedim kod kuće, osjećam se potpuno zaneseno i prazno gledam u zid dok me opsjedaju moji demoni, nalazim utjehu slušajući Boru, opet i opet. Toplina, očaj i hrapavi glas poraženih odzvanjaju mojom vlastitom pričom, koju dijele očajnici i potlačeni – nešto što mi ni on, pa čak ni njegova smrt, nikada ne mogu oduzeti. Bora stoji kao moj brat, moj heroj, moj pjesnik nad pjesnicima, vodi me kao štap dok koračam kroz život u potrazi za stabilnošću. “Ispitaj svoju domovinu, anđele” mogao bi poslužiti kao poklič za okupljanje svake nacije diljem svijeta danas. Bora je bez premca kao najveći rock pjesnik na ovim prostorima koji su nekada bili naši, a nažalost postali su njihovi.
Ovih dana Boru nazivaju “četnikom. četnički? Etiketa “četnika” meni ništa ne znači; Ja uopće ne znam što je zapravo “četnik”. Po meni je četnik sličan Plenkoviću koji je hrvatskim majkama ili oteo svako dijete ili ih pustio da umru od gladi. Hrvatsku je pretvorio u prah i pepeo; nijedan četnik mu u tom zlodjelu ne može, neće, niti ikada mogao parirati. I Hrvatska je mjesto o kojem bi Borin anđeo trebao razmišljati, no čini se da mu ne pada na pamet. Utjehu nalazim u vjeri da će zulum našeg četništva kad-tad prestati, a Borin glas vječno odjekivati.
Očito mi je da je spominjanje Bora “četnika” uz Plenkovića bandita u istom kontekstu posve neprikladno; međutim, svjestan sam da moj voljeni “četnik” ne bi ostao nezadovoljan takvim svetogrđem. Njegova briga bila je oko mišljenja onih u njegovoj blizini. Pokazao je svoj film koji mi pripada, pripadao mi je i pripadat će mi dok sam živ. Dragi Bora, sjećam se da sam 1989. godine bio na tvom riječkom koncertu u HNK Ivana pl. Pjevao si “u slučaju građanskog rata, letite avionima JAT-a”. Cijelo je kazalište prasnulo u smijeh, kao što su svi tada radili kad god bi se spominjao građanski rat u Jugoslaviji. Građanski rat u narodu utemeljenom na bratstvu i jedinstvu?
Ha, ha, ha… Jednom sam vas sreo na Radio Rijeci i ostao zatečen vašim netaknutim, gotovo mladenačkim izgledom. Djelovao mi je kao fasada koja skriva crte čovjeka grubog glasa i još grubljeg načina govora. Vaš glas, međutim, nije bio nimalo grub, što me je zbunilo. Može li ovaj blagi, uljudni mladić uistinu biti Bora Čorba? Prema tekstu Vedrane Rudan, “Svi mi posjedujemo bezbroj identiteta; možemo biti i vrli i zli izvođači, a naše izražavanje ili izgovorene riječi malo otkrivaju naše pravo ja. Stoga, Bora, nekima si ti četnik, dragulj za oni koji tvrde da znaju sve, dok ćeš meni zauvijek biti samo lijek za moj duh.
