– U nastavku našeg današnjega članka, malo se posvećujemo porodici Đinđić. Naime, od kako je poginuo bivši premijer Srbije, i o njegovoj porodici se uopšte puno ne piše, a mi danas mi govorimo o njegovoj supruzi….
Prošlo je dvadeset godina od atentata na Zorana Đinđića, koji je bio premijer Srbije. U tom razdoblju dogodile su se značajne promjene — njegova su djeca odrasla, školovala se i nastavila sa svojim životima, a sve to noseći duboku tugu duboko ukorijenjenu u svojim srcima. Ružica, udovica, nastojala je preuzeti odgovornost oba roditelja za svoju djecu, a pritom se držala potajno i izbjegavala pozornost javnosti. Međutim, usprkos njezinim pokušajima da ostane izvan vidokruga, mnogi su nastojali otkriti njezinu lokaciju i postupke, što je dovelo do otkrića koja su zaprepastila brojne ljude. Naime, njezina jedinstvenost i skromnost učinile su je još dražom okolinom.
U prilog tome govore i fotografije koje je godinu dana ranije zabilježio paparazzo Kurira. Ružica Đinđić, dakle, živi običnim životom koji karakteriziraju obilasci tržnica i shopping, no jedno se posebno ističe – Đinđićeva udovica vješto stilizira odjeću nabavljenu na tržnici. Na snimcima se vidi kako se zabavlja s prodavačicom na štandu na Kalenić pijaci dok isprobava haljinu. Nakon što je nekoliko mjeseci izbivala iz javnosti, njezino prvo pojavljivanje nije bilo nimalo zapanjujuće. Bliži se sedmom desetljeću života, Ružica Đinđić se predstavila na način koji je vjerojatno svakoga tko joj je imao sreću svjedočiti tog dana naveo na pomisao:
Ova žena ostaje neokrznuta vremenom i tugom. BONUS: Ispred sjedišta Vlade Srbije 12. ožujka 2003. godine ubijen je Zoran Đinđić, koji je bio premijer Srbije i predsjednik Demokratske stranke. Toga dana premijer je imao redoviti raspored ispunjen višestrukim susretima. Nakon ubojstva premijera, Vlada Srbije izdala je prvo priopćenje u kojem su pripadnici tzv. Zemunskog klana identificirani i kao organizatori i kao izvršitelji zločina. Kao glavne osobe u ovom činu pominju se Milorad Ulemek Legija, bivši zapovjednik rasformirane Jedinice za specijalne operacije, te Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković, vođe zemunskog klana.
Milan Veruović, koji je bio tjelohranitelj premijera tijekom produkcije RTS-a “Posljednji dan Zorana Đinđića”, ispričao je: “Toga dana premijer je osjetio bolove u nozi i predloženo je da se Naposljetku, potvrđeno je da nećemo ići u ured, ali oko sat vremena kasnije, javili su mi se ili Dijana ili Salet, vozači promijenili su se dogovori, predsjednik je ostao na poslu, a mi smo se trebali ponovno okupiti u Vladi. Kad smo Sale i ja ušli u dvorište kuće, druga dva vozila ostala su parkirana ispred. Pritisnuo sam zvono na vratima, a Ružica mi je kao i uvijek poželjela dobrodošlicu, zamolivši me da još malo pričekam da se predsjednik pripremi. Pristao sam i čekao.
Dan je bio kao i svaki drugi; u tome nije bilo ničeg neobičnog. Stajali smo vani, u dvorištu. Premijerova netipična šutnja i kašnjenje obilježili su dan. Otišao je kući više od 20 minuta kasnije od svoje uobičajene točnosti. Dan je bio lijep, vani smo razgovarali s Ružicom koja nam se pridružila. Na kraju je izašao oko 12.30 ili 12.32, ušao u vozilo, pozdravio se s nama i time su njegove aktivnosti za taj dan, kako je rekao vozač Aleksandar Bjelić, završile.
Veruović je primijetio: “Uglavnom bi nas tijekom vožnje automobilom upustio u razgovor, razgovarajući o događajima od prethodnog dana ili raspitujući se o bilo kakvim novostima vezanim uz Saleta ili mene. No, tog konkretnog dana nije nam postavio niti jedno pitanje. Naš put od rezidencije do zgrade Vlade trajao je otprilike 5 minuta, a za to vrijeme nismo progovorili niti jednu riječ.
Ja sam prvi izašao iz vozila, asistirajući predsjedniku dok je sa štakama išao za mnom prema zgradi Vlade. Došavši do ulaza, iznenada sam začuo prvi pucanj, popraćen njegovim mučnim jecajem. Kad sam se okrenula prema njemu, odjeknuo je glasan prasak. Shvativši da pucnjava traje i da smo napadnuti, primijetio sam krv na nozi i uplašio se da sam pogođen. Pokušao sam se povući prema autu na laktovima, tražeći zaklon ispod njega. Lijevom rukom otvorio je vrata automobila, a ja sam ušao unutra. U tom trenutku pridružio nam se kolega, sjeo za vozača i udaljio se s mjesta događaja, ispričao je Veruović.
