Nastavljajući s našim današnjim člankom, bavimo se fascinantnom temom koja će bez sumnje privući pozornost pojedinaca koji žive u starijim domovima. Ove nastambe savršeno su stanište za paukove, široku lepezu insekata, pa čak i smrdibube.
Stjenice prolaze kroz postupni proces hibernacije, ali posjeduju sposobnost da se same probude iz sna. Što se događa nakon što se probude iz stanja mirovanja? Nadalje, kolika je opasnost od ovih kukaca za ljude? Nakon što se infiltriraju u prostoriju kroz prozor, ove stjenice odmah potraže utjehu u roletama, smatrajući ih omiljenim utočištem od hladnoće. Važno je napomenuti da su određene stjenice koje izazivaju zabrinutost u našoj zajednici kategorizirane kao štitaste stjenice, zbog njihove nevjerojatne sličnosti s minijaturnim štitovima. Ključno je shvatiti da su oni isključivo biljojedi, koji se hrane isključivo biljnim sokovima.
Miloš Jović, cijenjeni viši kustos u uglednom Prirodoslovnom muzeju, daje pronicljivo objašnjenje o prisutnosti insekata u stanu. Iako pogled na bube može biti uznemirujući, pa čak i alarmantan za pojedince koji ih inherentno ne vole, Jović uvjerava da njihov pronalazak ne bi trebao biti razlog za brigu. U našoj zemlji prevladavajuća vrsta je azijska smrdibuba. Njegovi neuredni pokreti, popraćeni neprestanim zujanjem i sudaranjem s lusterima i sjenilima, ne ostavljaju nikakvu sumnju da je jedino održivo rješenje njihovo nasilno uklanjanje.
Kako se temperatura smanjuje, učestalost viđenja ovih bića, koja pripisuju buđenjima izazvanim toplinom tijekom sna, se smanjuje. Međutim, njihova odsutnost tijekom zimske sezone ne poništava njihovo postojanje; umjesto toga, oni se vješto skrivaju. Kako prenosi RTS, ova bića će ponovo izaći na površinu kada dođe proljeće. Obično se u svakodnevnom razgovoru nazivaju smrdibube ili “smrdibube”, ove štetočine napadaju razno voće i povrće. Primarna meta su im plodovi rajčice, a njihovo ponašanje pri sisanju soka ostavlja za sobom vidljiva oštećenja u vidu pjega.
Upravljanje ovom problematičnom štetočinom izazovan je pothvat koji zahtijeva provedbu više strategija. Invazija smrdibuba obično počinje krajem srpnja, zbog čega je tijekom tog razdoblja imperativ pojačanog opreza kako bi se uspješno kontrolirao njihov broj. Ulje nima pokazalo je svoju učinkovitost u borbi protiv infestacija stjenicama. Nadalje, sadnja blitve i cvijeća u neposrednoj blizini zahvaćenih područja može poslužiti kao prirodna metoda suzbijanja. Kada je riječ o kemijskim tretmanima, tvari na bazi piretroida često se koriste za borbu protiv stjenica.
Ako želite uspješno uzgajati rajčicu, preporuča se prednost uzgoja u zaštićenom prostoru. To je zato što se štetni učinci uzrokovani smrdibubama mogu uvelike minimizirati. Vlasnici kuća često se susreću sa smrdibubama kao dosadnim štetočinama i traže ekološka rješenja za njihovo uklanjanje, izbjegavajući upotrebu kemikalija. Srećom, postoje brojni prirodni pristupi koji mogu učinkovito zaštititi od smrdibuba. Određene biljke i začini oslobađaju mirise koji smrdibube smatraju nepodnošljivim. Kako biste obeshrabrili ove insekte, strateški postavite mirisno bilje poput bosiljka, metvice ili lavande blizu ulaznih točaka kao što su prozori i vrata.
Invazija stambenih područja smrdibubama, kukcima koji tijekom jeseni traže spas od hladnoće, predstavlja značajan izazov za vlasnike kuća. Njihov neugodan miris i nepoželjna prisutnost mogu biti prilično neugodni. Srećom, postoji prirodni lijek za obranu od ovih štetočina – postavljanje barijera protiv mirisa. Osim toga, rasipanje cimeta ili crnog papra u blizini ulaznih točaka može ih učinkovito odvratiti.
