Prema nauku i običajima Crkve, duša nikada ne ostaje u samotnom lutanju. Nakon dva dana od trenutka smrti, duh pokojnika kreće na putovanje kroz poznata i draga mjesta koja su posjećivali tijekom svog života.
U skladu s božanskim planom i dopuštenjem, točan trenutak odlaska iz ovozemaljskog carstva unaprijed je određen i označava vrhunac spremnosti. Gospodin joj je milostivo udijelio dva dana slobode da posjeti draga mjesta i voljene osobe. Unatoč nedostatku fizičkog oblika, duša prolazi određeno putovanje tijekom prvih 40 dana nakon svog odvajanja.
Prema svetom Makariju Aleksandrijskom, ključna radnja koju treba poduzeti je uključiti se u molitvu trećeg dana nakon nečije smrti. Kada dođe trenutak smrti, pojavljuje se anđeo koji ispraća dušu, zajedno s anđelom čuvarom pojedinca, pružajući pomoć tijekom odvajanja duše od fizičkog tijela. Nakon toga, duša ulazi u novo carstvo i susreće drugačiju atmosferu. Iako duša percipira beživotno i umrlo tijelo, bit osobe, njezin osebujan i neusporediv identitet, ostaje “živ” zbog svoje neuništive prirode.
Nakon toga, uobičajeno je da svjedoči prizoru ožalošćenih članova obitelji, a u nesretnom slučaju smrti unutar medicinske ustanove, može promatrati prisutnost liječnika i drugog bolničkog osoblja. Duša, oslobođena težine svog fizičkog oblika i tjelesnog postojanja unutar prvih četrdeset i osam sati, stječe sposobnost lutanja i prijelaza kroz različita mjesta izuzetnom brzinom.
Do trećeg dana, duša kreće na putovanje kroz nebeska carstva prema božanskoj prisutnosti Isusa Krista. To je 40. dan kada duša donosi odlučujući izbor između boravka u svjetlosti ili tami do vremena uskrsnuća ili došašća. Ova konačna presuda je donesena. U smislu stvarnog iskustva, kako je objasnio cijenjeni visoki svećenik Stavrofor Stupar, postoji još jedan aspekt poznat kao klinička smrt, gdje se duša privremeno odvaja od fizičkog tijela prije nego što se na kraju ponovno ujedini s njim. Ovaj fenomen je posebne prirode.
Što se može očekivati tijekom početnog razdoblja od 40 dana?
Standardni vremenski okvir za ljude je ono što je općenito prihvaćeno, ali duša djeluje na posebnoj percepciji vremena, koja ovisi o naporima pojedinca da njeguje božanske vrline i primi božanske blagoslove koji donose slavu Bogu. Suprotno tome, ako netko zanemari svoje odnose s bližnjima i Bogom, njegova duša može ostati osiromašena i doživjeti osjećaj siromaštva i nesreće. Postavlja se pitanje: postiže li duša svetost tijekom svog zemaljskog postojanja upuštajući se u božanske rituale i tražeći duhovno prosvjetljenje, ili ustraje u svom stanju siromaštva, što na kraju dovodi do osjećaja očaja i bijede?
U rasponu od četrdeset dana duša se nalazi u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara dodijeljenog prilikom krštenja i božanskog izaslanika koji ima zadatak otpratiti dušu do njenog konačnog odredišta. Tijekom ovog razdoblja, duša se nježno vodi na putovanje, gdje joj se daju djelići nebeskog sjaja neba i veličanstvenog Božjeg prijestolja.
Alternativno, duša može biti prebačena u kraljevstvo gdje njezina krajnja svrha i čežnja za ljubavlju i jedinstvom s Božanskim još nisu ispunjeni. U slučaju da duša ne ispuni svoje težnje, zabranjen joj je ulazak u carstvo tame, gdje odjekuju žalosni vapaji i bolno škrgutanje zubima. Naposljetku, duša susreće Krista, koji razborito određuje daljnji put duše.
Profesor Stupal se tijekom rasprave pozabavio i temom nebeskih carinika, koji služe kao nebeska bića zadužena za ispitivanje duše. Opisivanje ovog eteričnog koncepta zemaljskim jezikom pokazalo se prilično izazovnim, osobito kada se govori o dubokom susretu uzdizanja duše na božansko prijestolje. Dodatno, profesor je istaknuo neumoljive napore demona da zarobe pojedince, istaknuvši sretnu činjenicu da ta odbojna i zastrašujuća stvorenja ostaju nevidljiva, pošteđujući nas straha koji bi se neizbježno javio pri susretu s njima.
U carstvu neba nastanjuju se demoni, uzrokujući veliku nevolju dušama koje se nađu u društvu anđela. Ti demoni, koji se pojavljuju na odbojan način, ulijevaju osjećaj nelagode u duše s kojima se susreću. Prema Currierovom izvještaju, grešniku koji nije vodio krepostan život pristupili su riječima: “Ti pripadaš nama, pridruži se našim redovima, jer ti je suđeno da budeš među nama.
Tijekom ovog određenog vremenskog okvira, duša prolazi kroz kušnju, gdje se mora kretati svojim putem do Božje božanske prisutnosti. Ova kušnja je metaforička, a ne fizička, budući da se duša na putu susreće s raznim preprekama i izazovima. Ove se prepreke mogu usporediti s cestarinama koje duša mora svladati kako bi stigla do svog odredišta. Dodatno, autor ističe da je krajnji cilj molitve omogućiti duši da se nesmetano približi Gospodinu. Gospodin, koji utjelovljuje ljubav, nježnost, milosrđe i pravdu, čeka dolazak duše.
Sotona ima intenzivnu želju namamiti mnoštvo pojedinaca da siđu u dubine pakla, s krajnjim ciljem da izazovu Krista na Sudnjem danu govoreći: “Ako možeš spasiti njih, spasi i nas.” Đavao traži spasenje bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom promjenom svoje biti. Unatoč padu iz milosti zbog ponosa, demoni ne gaje brigu za grižnju savjesti ili pokajanje; njihov jedini cilj je samoodržanje bez podvrgavanja bilo kakvoj transformaciji ili pokajničkoj promjeni.
Nakon razdoblja od 40 dana, što postaje s dušom?
Kad duša pobijedi zamamnu privlačnost đavolskih riječi, koje naviještaju: “Ti pripadaš nama i željno iščekujemo tvoj dolazak…”, duša se približava Bogu s osjećajem zebnje. Upravo u ovom trenutku otkriva se duboka Božja pravednost. Ovo znači da čovječanstvo mora visoko cijeniti svoje zemaljsko postojanje, jer su na rubu susreta s Bogom licem u lice. Pokajanje ima veliki značaj, jer je rečeno: “Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” Ako se pojedinac kladi u vlastiti život, dobit će novi pogled na svoju pravu bit.
Tijekom 40. dana svaki čin dobrote i ljubavi, ma kako mali bio, imat će značaj. Upravo na ovaj dan, tijekom međusuda koji prethode Uskrsnuću i Sudnjem danu, bit će određeno tko će ući u Kraljevstvo Božje, a tko će biti bačen u tamu. Kao rezultat toga, naši voljeni imaju mogućnost uvelike utjecati na našu sudbinu svojim molitvama i kreposnim djelima unutar ovih 40 dana.
Zapažanja tijekom stanja kliničke smrti
Povremeno, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin posjeduje sposobnost vratiti duše u njihova tijela, čak i ako još nisu pripremljene za sud. Otac Perzej ispričao je priču o ženi koja je počinila grijehe, ali se previše sramila da ih prizna, vjerujući da će jednostavna molitva Blaženoj Majci biti dovoljna. Čudesno, Gospodin ju je vratio u život tri dana kasnije, potaknuvši je da hitno potraži vodstvo svećenika za ispovijed. Ovim činom pokajanja njeni su grijesi oprošteni i ona je u miru preminula. Kroz svoje božansko razlučivanje Gospodin može prepoznati kada još nismo pripremljeni za našu konačnu kušnju, i stoga nam daje dar vraćanja naših duša našim tijelima.
