– Za danas jedna jako zanimljiva tema, koja je povezana sa zatvorima širom svijeta. Vjerujemo da ste i sami čuli jako puno priča, kako u nekim zatvorima može da bude jako nezgodno, a sljedeća priča iz prve ruke, pokazuje nam kako samo okrutno može da bude ovo iskustvo.
Maksim Klasanović, porijeklom iz Njemačke, ondje se školovao prije nego što je krenuo na put u Tajland, zadivljujući raj na zemlji. U ovoj čarobnoj zemlji izgradio je ispunjen život, zasnovao obitelj i godinama nizao zapažene uspjehe u karijeri.
No sve se za njega promijenilo 30. travnja 2011., tijekom njegova posjeta Phuketu, kada ga je njegov prijatelj John uvjerio da dođe na zabavu i nevoljko podijeli dilerov kontakt s Johnom i Amerikancem.
- Po dolasku trgovca Maksim je u pratnji Johna i Amerikanca ušao u vozilo. Međutim, prije nego što je došlo do bilo kakve razmjene, iznenada su se našli u okruženju naoružanih pojedinaca. Reagirajući brzo, trgovac je brzo izašao iz automobila i žurno pobjegao, iskoristivši prednost već upaljenog motora. U međuvremenu je Maksim žurno pobjegao iz vozila, no njegov pokušaj da izbjegne uhićenje bio je kratkog vijeka jer je odmah uhićen zajedno s Johnom.
Maksim je, prepričavajući svoje iskustvo za MONDO, otkrio da oni nisu bili jedine žrtve ove prevare. Ispostavilo se da su i drugi zatvorenici u Phuketu upali u istu zamku koju je orkestrirao jedan Amerikanac. Policija se s njim nagodila, ponudivši mu smanjenje kazne ako bude surađivao u namamljivanju stranaca. Maksimu i njegovim suputnicima to je postalo jasno nakon uhićenja, jer je Amerikanac bio misteriozno odsutan. Kasnije su ga uočili kako ležerno šeta ispred policijske postaje.
Kad su Maksimu u postaji prišli policajci, iznijeli su mu prijedlog, no nažalost, to je bio dogovor koji nije mogao prihvatiti.
Unatoč tome što su ga optuživali za najmanji prijestup, drugi su pretpostavljali da će otići krajnje daleko da se izvuče iz situacije. Iako je imao veze s dilerom, nije mu palo na pamet da umiješa nekog drugog. Osjećao se izdanim i nije mogao shvatiti da je prevario drugu osobu. Posljedično, obavijestio je vlasti da ne zna ni o kome tko je umiješan i da nema podatke za kontakt.
U žurbi da pobjegnu iz teške situacije, Maksimova obitelj potražila je pomoć odvjetnika kojeg je preporučilo veleposlanstvo, nesvjesna bezbrojnih prijevara koje su pred njima, a koje su im naposljetku zapečatile sudbinu.
- Odvjetnik je izmislio priču tvrdeći da mu je policija savjetovala da promijeni iskaz, točnije da porekne bilo kakvo znanje o Johnu i ostalima. Međutim, kada je udovoljio tom zahtjevu, policija je djelovala zapanjeno. U tom je trenutku shvatio da nešto nije u redu. Naknadno mu se obratila policija kako bi ga na sudu optužila za krivokletstvo, zbog čega je shvatio da ga je odvjetnik prevario, što je rezultiralo kaznom od 13 godina. Zanimljivo, na sudu su propustili spomenuti da je njegova umiješanost u zločin bila ograničena na davanje telefonskog broja nekom drugom, koji ga je zatim proslijedio američkoj osobi. Zajedno su kontaktirali trgovca. Tužiteljstvo ga je teretilo da je namjerno doveo sud u zabludu tvrdeći da je poznanik Johna koji mu je prijatelj te da posjeduju dokaze o njihovoj suradnji u zločinačkoj organizaciji. Ove dodatne tvrdnje uvedene su zbog frustracije njegovom odlukom da samostalno promijeni svoj iskaz.
U prošlosti su ga dosljedno podržavali i poticali na poštenje, a nakon toga bi se vraćao kući, smatrajući da je njegov prijestup minimalan. No, zbog njihove klasifikacije kao pripadnika bande, dobio je visoku kaznu”, otkriva Maksim za našu platformu.
Nakon dva tjedna, odvjetnik je posjetio zatvorenika i uvjeravao ga da će cijeli iznos od 52.000 eura biti vraćen. No, nakon zaključenja, majci je vraćeno samo 3000 eura, uz napomenu da i za toliko treba biti zahvalna jer se prvotno očekivala doživotna robija. Naknadno je otkriveno da je odvjetnik ukrao i sat “Rolex” koji mu je policija oduzela prilikom uhićenja. Navodno je sat vraćen majci osobe, no nakon što je pušten na slobodu, pokazalo se da je riječ samo o replici, a ne o autentičnom “Rolexu”.
Nakon što je saznao da će biti zatvoren na Tajlandu na duže vrijeme, Maksim se prisjeća da je osjećao veliku odsutnost emocija.
Preplavio ga je duboki osjećaj praznine, čineći ga nesposobnim da doživi bilo kakvu emociju. Zatekao se kako sjedi u stanju praznine sljedeća dva sata, lišen suza, tuge ili ljutnje. To je neobična praznina koja prkosi objašnjenju, bez ikakvog privida emocija. Možda se to može usporediti sa stanjem šoka, iako je on nesiguran.
Ulaskom u zatvorsku ćeliju srušile su se njegove predodžbe temeljene na filmovima i knjigama. Umjesto prostranog prostora, našao se među 180 jedinki. Krećući se kroz gomilu, mučio se pronaći mjesto u blizini stranaca kraj WC-a. Tajlanđanin ga je uputio prema njima, prepoznavši da pripada njihovoj skupini. Shrvan, sjeo je i promatrao svoje suzatvorenike. Nisu gubili vrijeme bombardirajući ga pitanjima o njegovom identitetu, nacionalnosti i razlogu dolaska.
- Tajlanđani općenito imaju miroljubivu i kreposnu prirodu. S druge strane, mi stranci, grupa od 50 pojedinaca, obično smo bučni i tvrdoglavi. Lokalno stanovništvo, svjesno prilika u svojoj zemlji, pokazuje veću smirenost. Radije nas ostavljaju na miru. U međuvremenu, unutar naše grupe svakodnevno dolazi do sukoba koji rezultiraju čestim svađama. Emocije su uzburkane, neke od nas imaju obitelji koje nas čekaju vani, dok se drugi mire s činjenicom da možda više nikada neće povratiti svoju slobodu. Šokantno, nevjerojatnih 90 posto naše grupe postalo je žrtva lažnih odvjetnika.
U devet navečer gasi se televizija koja uglavnom pušta glazbu s malim dijelom posvećenim serijama koje nama strancima nisu privlačne. Tijekom usvajanja jezika, otkrio je naklonost prema određenim pjesmama i čak ih je naučio pjevati. Iako spavanje nije obavezno, očekuje se tišina. Vrata ćelije otvaraju se u 7 ujutro, signalizirajući početak dana jer svi izlaze.
Ako to želite, postoji znanstveni princip koji svaku situaciju može transformirati u pozitivan ishod. Određeni oblici poučavanja mogu pomoći u razumijevanju da je svaki aspekt života namijenjen za našu dobrobit. Život sam po sebi nije inherentno negativan; nego su pojedinci ti koji nemaju smjernice i upuštaju se u glupe radnje u potrazi za ispunjenjem. Umjesto da gledaju prema sebi, oni traže vanjska rješenja i troše značajne količine novca. U konačnici, sreća je krajnji cilj kojemu svi težimo i to je inherentan put koji moramo slijediti. Međutim, većina pojedinaca, otprilike 99 posto, pogrešno vjeruje da se sreća može kupiti.
