– Vjerujemo da ima jako veliki procenat osoba koje nikada nisu čule za ovu priču, Naime, kada nam premine neko blizak, onda nastaje jako dug period žali i boli, i ne može se tek tako preboliti ta osoba….
Pripremite se da vas oduševi nevjerojatna priča o Heather, stanovnici Hamiltona koja je prošle godine imala izuzetno tužan događaj u životu. Bio je to slučaj da je njezin suprug prerano preminuo u prometnoj nesreći vraćajući se s poslovnog puta s jednom kolegicom; srećom, ostao je neozlijeđen. Heather je bila shrvana kada je saznala tu vijest i bilo joj je nemoguće ispuniti ranu od tuge nakon nesreće. Nikad se nije mogla pomiriti s činjenicom da on više nije s njom. Tako bi svaki dan posjećivala njegov grob i stavljala svježe cvijeće i cigarete na njegov grob, kako je on volio. Međutim, s vremenom je počela rjeđe odlaziti. Isprva je rekla da je išla jednom tjedno, ali kasnije…
Nakon što je to navela kao razlog, izrazila je iznenađenje dodavši: “Nitko nije bio na grobu otkako su ga pokopali osim mene.” Ali ono što je stvarno povećalo njezino čuđenje bilo je primijetiti da se cvijeće pojavljuje na grobu svakog vikenda, samo dva tjedna nakon pokopa. Pola sebe nadala se da će, kada jednog dana bude pitala njegove prijatelje, doći do objašnjenja, ali njihov odgovor nije ispunio njezina očekivanja. Pitala se od koga je cvijeće i tko ju je često posjećivao, budući da nije imala užu obitelj. Međutim, samo dva mjeseca kasnije naišla je na nešto o čemu nikada prije nije razmišljala.
U trenu dok je hodala prema fontani, 60-ak metara od Stuovog počivališta, zapela je mlada dama za oko prikovana za spomenik. Čim ju je pogledala, hladan drhtaj joj je prošao niz kralježnicu stvarajući vrtlog odraza u njezinim mislima. Čovjek nije mogao odoljeti znatiželji, ispitivanju je li Stu možda zarobljen u romantičnoj vezi. Sama ideja o toj mogućnosti samo bi dodatno pogoršala tugu “koja živi u njoj”, dodala je.
BONUS TEKST:
Osjećaj gubitka drage osobe, eventualno umiranje sigurno je jedno od najtežih iskušenja kojima se ljudi mogu podvrgnuti. Prelazak obožavanog člana ne samo da stvara duboku tugu i bol, već inicira zamršeni proces tugovanja, zatim prilagodbe i konačnog suočavanja s njegovom odsutnošću. U sljedećim odlomcima donosimo razmišljanja o onima koji su otišli dalje. Odlazak voljene osobe ne znači prekid njenog postojanja u našim životima.
Daleko od toga da njihova prisutnost živi kroz sjećanja razmijenjena s drugima, kroz zajedničke priče i iskustva. Utjecaji ostaju u srcima, oblikujući život na bezbroj načina. Kad se netko izgubi, počinje tugovanje – koje može biti naporno i dugotrajno. Čovjek mora proći kroz različite emocije — tugu, ljutnju, krivnju, au nekim slučajevima čak i olakšanje. Vrlo je važno dopustiti sebi da osjetimo te osjećaje bez kritičnosti prema sebi. U trenucima tuge vrlo je važna prisutnost bliskih ljudi koji daju svoju toplinu i suosjećanje.
Snaga zajednice koja pruža podršku pomaže u liječenju boli od gubitka. Jednako važno, moramo biti tu za one koji su prošli kroz slične situacije. Sam proces tugovanja ima veliku važnost u činu tugovanja; daje priliku i za žalovanje i slavljenje života koji su ostali iza nas. U ovom vremenu možemo učiniti nešto od sljedećeg, poput organiziranja spomen-događaja ili dijeljenja priča o našim preminulim voljenima i pronalaženja načina da nastavimo njihovo nasljeđe u svijetu.
Idemo dalje: Iako iskustvo gubitka može biti vrlo teško i uznemirujuće, važno je krenuti naprijed sa svojim životom i pronaći način da upravljate tom prazninom. To može značiti posjet terapeutu ili pridruživanje grupi podrške, učenje alternativnih načina da se emocionalno izrazimo ili pronalaženje svrhe i ispunjenja na vlastitom putovanju. Budući da je smrt prirodni dio ljudskog života, tuga nam omogućuje da pronađemo otpornost, hrabrost kao i duboku mudrost o životu i ljubavi.
