– Bolji život je definitivno najbolja domaća serija, koja se ikada pojavila u JUgoslaviji. Prikazivala je sasvim običnu radničku porodicu, koja se bori sa svojim problemima, a glumačka postava iz tog perioda bila je brutalna. Slijedi i priča o Svetlani Ceci Bojković….
Svetlana Ceca Bojković, izvanredna glumica koja čvrsto drži svoja uvjerenja, stvorila je karijeru vrijednu divljenja kojoj mnogi ambiciozni umjetnici teže. Spremna na značajne žrtve za ljubav, bilo joj je lako iščupati svoj život i preseliti se u drugu zemlju. Na prostorima bivše Jugoslavije njezino ime postalo je obilježje iznimnog glumačkog talenta. Iako je i dalje vrlo aktivna i neprestano traži nove uloge, za nebrojene obožavatelje ostat će zauvijek zapamćena kao kultna Emilija iz “Boljeg života” i Antonija iz “Sretnih ljudi”. – Po mom mišljenju, moj rast kao glumice bio je postupan. Iako netko može posjedovati talent i vještinu, odgoj mladih ljudi u moje doba bio je sasvim drugačiji; često niste svjesni vlastitih sposobnosti. Ostvarenje vašeg potencijala zahtijeva i vrijeme i iskustvo.
Naša profesija je intrigantna, ali pomalo nesigurna, jer zahtijeva da pojedinac bude snažna i zdrava osobnost izvan svog zanata – ne samo da preživi, nego da napreduje. Za one koji se ozbiljno žele baviti glumom, to je životno putovanje. Ostala sam vjerna likovima Emilije i Antonije iz serija “Bolji život” i “Srećni ljudi”, istaknula je kultna glumica. Prigrlite život kao da ste u filmu. Tijekom studentskih godina razvila je osjećaje prema kolegi Milošu Žutiću koji je bio osam godina stariji od nje, a sa samo 21 godinom napravila je skok u nepoznato. Dvije godine nakon upisa na Akademiju, još sam bila studentica, kada me Bojan Stupica odlučio primiti kao stalnu članicu ansambla Jugoslavenskog dramskog pozorišta.
Godine 1968. sudjelovala sam na sedam premijera i doživjela dodatnu osobnu prekretnicu: udala sam se za glumca Miloša Žutića. Diplomirala sam 1970. godine, a nedugo zatim, krajem 1972. godine, dočekala sam ćerku Katarinu, od milja zvanu Kaja, kako je Ceca kasnije ispričala za „Politiku”. Njihov brak bio je nesvakidašnji, pun priča koje su glumicu često ostavljale u suzama, iako su to bile suze radosnice i smijeh. Svetlana je ispričala nezaboravnu priču iz svog udvaranja s Mišom, punu anegdota kojima bi se mogla napuniti antologija. Prisjetila se jednog Uskrsa kada je Miša služio vojsku. Baš kad su kod kuće završavali uskršnji ručak, nazvao ju je. “Sada dolazim po tebe”, rekao je.
Zbunjena, upitala je: “Gdje si?” Jednostavno je odgovorio: “Samo se pripremite i ne brinite, dolazim uskoro.” Nastala je zabuna, jer nije spomenuo da je na dopustu; međutim, njegova namjera da je iznenadi bila je uspješna. Kad je stigao, izgledao je upečatljivo u prekrasnom sivom odijelu – elegantno i zadivljujuće. U šetnju Ušćem krenuli su sa novobeogradske strane. – Bio je to divan dan ispunjen šetnjom, razgovorom i smijehom kad on neočekivano upita: “Jeste li raspoloženi za bečku šniclu?” Odgovaram da ne mogu jer sam upravo ručao. Zatim sugerira, “možda bi ona htjela”, i izvlači ga iz unutarnjeg džepa svoje jakne. Zatečena sam i smijem se, inzistirajući na tome da sam sita. S milošću ga odbacuje u stranu kao da se ništa nije dogodilo.
Nastavljamo šetnju, a on me nakon nekog vremena značajno pogleda i predlaže: “Može jedan pečeni pileći batak?” još jednom ga izvlačeći iz unutarnjeg džepa svoje jakne. U nevjerici, prasnem u smijeh, na trenutak pregledavajući njegovu jaknu ima li mrlja. Uz moj smijeh i čuđenje odgovorim da stvarno ne mogu, a on ga ležernim, ali elegantnim pokretom jednostavno baci preko ramena u rijeku – rekla je sa smiješkom. Ipak, budući da je mlada i neiskusna otišla u brak, njihova veza se raspala. Udala sam se u dvadeset prvoj godini, a Miloš je bio osam godina stariji od mene. Nismo bili spremni za odgovornosti braka. Iako je naša zajednica doživjela pad, naš osobni odnos ostao je netaknut.
Ta je veza trajala do kraja njegova života 1993., kada je imao pedeset i četiri godine, iako smo oboje sklopili nove brakove – ja s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on s glumicom Ognjankom Ognjanović, s kojom je dobio sina, Đorđe. Unatoč tim promjenama, naša bliskost je opstala. Miloš se suočio s teškom bolešću, napomenula je. – primijetila je tada Svetlana Bojković da su joj se brakovi poklopili tijekom osamdesetih. S Mucijem je stupila u vezu prije razvoda od Miloša. Ljubav između nje i Mucija nadilazila je sve zakonske standarde, pa su se službeno vjenčali tek 1990. godine.
I on je iz prvog braka izašao na isti način kao i ona iz svog. Unatoč tome, kasnije se susreo sa značajnim zdravstvenim problemima. Kako su se devedesete bližile kraju, počeo je padati u stanje nalik depresiji, što bi se preciznije moglo opisati kao odricanje od volje za životom. Prije toga nije imao želju konzultirati se s liječnikom. Nakon bombaškog incidenta prijatelji su ga dovezli u bolnicu “Sveti Sava”. gdje su liječnici identificirali problem s njegovim krvnim žilama. Svetlana je otkrila da je preminuo od srčanog udara 2004. u šezdesetsedmoj godini života. Slavkovi poznanici, meni poznati, pozvali su me na večeru. Prethodno je proveo četiri godine u New Yorku na dužnosti zamjenika šefa misije Srbije pri UN-u.
Po njegovom povratku naši zajednički prijatelji organizirali su večeru na kojoj smo se prvi put sreli. Zatim su nastavili priređivati večere kako bi nam omogućili dublje upoznavanje, a taj se obrazac zadržao dva mjeseca, kulminirajući zajedničkim ručkom, samo nas dvoje, na kraju. Godine 2011. izgovorila je značajno “da” i od tada ne osjeća grižnju savjesti. Uz Kruljevića je otkrila mir. “Smatram da mi je puno ugodnije živjeti na ovaj način nego biti sama. Drago mi je što sam se odlučila za ovaj izbor. Suprug me očarao svojim osobinama vrijednim divljenja i našim zajedničkim pogledom na život”, zaključila je.
