U Nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako emotivnu priču, koja nam dolazi iz Bosne i Hercegovine. Naime, svjedoci smo da imamo djece koja su usvojena od strane drugih ljudi, ali kada dvoje mališana usvoji njihov pravi djed, pored živih roditelja, onda je to više nego specifična situacija…..
Pravna bitka za svoje potomke trajala je više od šest mjeseci i Jusuf je osjetio neviđenu radost nakon što je konačno dobio status njihovog skrbnika, i jednostavno nije mogao vjerovati da je dobio ovu pravnu bitku. No to je samo označilo početak bitke koja traje već šest godina. Težina ovih vijesti znatna je i kada ih se sluša, a kamoli da ih se osobno doživi, a cijela priča slijedi u nastavku. Svaki djed čezne da vidi kako njegovi unuci napreduju. Kada je želja duboka, popraćena ljubavlju i iskrenom čežnjom, prepreke se mogu činiti nepremostivim, međutim ovaj gospodin je sve pobijedio.
Kako je djed Jusuf rekao za RTV “Slon”, bilo je slučajeva… tri su morala biti uklonjena. Sa 68 godina ne može izraziti koliko je duboko ponosan na njih i ljude vrijedne divljenja koji postaju. Nasuprot tome, priznao je da je potrebno puno truda i predanosti kako bi se djeca usmjerila na pravi put, jer je to jako teška uloga za svakoga. “Borio sam se da ih zadržim uz sebe. Najmlađi je imao samo dvije godine, kako sam ih mogao smjestiti u dom pored njihovih djedova i bake koji su još bili živi? Držao sam ih u naručju i odnio kod sebe”, rekao je Jusuf sa jako velikim emocijama. Jusufova žena se predala unucima u svakom mogućem pogledu.
- Zbog nedostatka sredstava za osiguranje osnovnih uvjeta za život nasljednika, Jusufov sin je potaknuo Centar za socijalni rad da intervenira u problemu, jer jednostavno više nije mogao sam. Odluka da ovu malu djecu ostavi u dječjem domu bez roditeljskog staranja duboko je pogodila Jusufa, kojeg je sve pogodilo, i to jednostavno nije mogao da dopusti da se desi. Danas mu je srce puno ponosa i topline. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad dodijelio mu je ulogu skrbnika nad unucima.
Jusuf je naglasio da je unatoč izazovima brige za djecu, radost koju dobiva od svojih unučadi neusporediva i da bi rado ponovno prošao kroz to iskustvo. Njegov najmlađi unuk Amer trenutno ide u treći razred osnovne škole, bavi se karateom i želi postati policajac. “U budućnosti želim biti policajac jer je ovo profesija posvećena borbi protiv kriminala i ne zanimaju me kriminalna ponašanja”, rekao je 12-godišnji Anes koji se aktivno bavi karateom i nada se postati karatist.
“Nemam namjeru nastaviti s drugom karijerom”, rekao je Arnes, koji je nadalje primijetio da više komunicira s ocem nego s majkom, i to je jednostavno tako. “Imam njihove kontakt podatke i ponekad se dopisujem s ocem, koji me povremeno zove na razgovor. Za razliku od toga, s majkom se rijetko čujem i zovem samo kad mi ostavi poruku. Telefonski pozivi, to je jako rijetko”, rekao je on za lokalnu televiziju. Alen je najstariji od njih trojice i najuspješniji je karatista sa oko 50 medalja, a nedavno je osvojio još jednu zlatnu medalju na natjecanju u Lukavcu.
