– Mnoge majke su jako vezane za svoje sinove, i jako teško prihvataju činjenicu da će da živi sa drugom ženom. Iako postaju bake, te iste djevojke im na svijet donesu unuke, ali opet između njih nekada baš i ne cvatu toliko ruže….
Praznik u srpnju bio je otpis jer su termin na kraju rezervirali snahini roditelji, a sin nije ništa mijenjao u vezi s dogovorom. Majka koja je razočarana ne kaže da ne želi “kapitulirati”, ali zna da mora sačuvati obiteljski sklad. Draga Ksenija, jako sam iznervirana ponašanjem svog sina i stvarno ne znam koji sljedeći korak učiniti.
- Za početak, nismo se posvađali, ali među nama postoji neka naglašena napetost koju želim razriješiti na način da se ja ne predam. Unatoč tome što se ponašao kao da je sve u redu. Suprug i ja smo prije mnogo godina sagradili vikendicu u Jadranovoj koju smo prije pet godina prepisali na sina. Naime, više ne možemo sami održavati kuću i željeli smo se osloboditi tog tereta. Zbilja nam se izvan sezone više nije dalo obilaziti imanje ili zvati susjede da provjere je li sve u redu. Pokazalo se dobro jer sin jako dobro održava vikendicu i nemamo nikakvih pritužbi na to.
Ove godine smo planirali ići tri tjedna u srpnju na more, ali nam je sin rekao da to nije moguće jer su svekar već rezervirali ta tri tjedna. Ne bismo imali ništa protiv da koriste vikendicu, ali trebao je prvo pitati kada želimo sići. Nakon što sam mu izrazila svoju želju, nije htio reorganizirati ovaj raspored: već je obećao i nije mogao pogaziti riječ svojoj djevojci. U principu nisam htio ići u kolovozu. Sve izgleda kao da mojim sinom i našom imovinom upravljaju roditelji moje snahe.
Sad me pita ovaj moj sin zašto ne idemo na more. Iskreno, ne znam što da mu kažem, a da ne započnem nove rasprave. Osjećam se povrijeđeno i zapostavljeno. Što trebam učiniti u ovom slučaju? Majka koja je razočarana Draga razočarana majko, mnogi su bili na vašem mjestu nakon prijenosa imovine unutar obitelji. Znam da si sinu dao tu kućicu, ali osjećaš da još uvijek pripada tebi i da možeš njome upravljati. Samo se zapitajte— A što ako moj sin? Mislim, znam kako se osjećaš, ali ovo moraš vidjeti iz svakog kuta. Sinu ste poklonili vikendicu iz ljubavi i povjerenja.
Čini se da je opravdao to povjerenje budući da ste zadovoljni poslom koji obavlja na tom imanju. Pa ipak, ispravno pretpostavljate, da biste na kraju vi trebali odlučiti. Naravno, to je vaša kuća; uz to su vezani mnogi osjećaji. Ali to nije pošteno ni razumno za sina. Način na koji vaš sin gleda na kućicu je njegova vlastita odgovornost i pravi planove za nju. Bilo bi idealno da je prvo pitao tebe i tvoju ženu, ali nije. Tako je to. Nije vrijedno obiteljske svađe. Nije ti rekao da ne možeš koristiti kolibu ostalih pedeset tjedana u godini. Trebali biste pozdraviti njegovu odluku da se drži svog prethodnog obećanja jer je to vrijedna osobina.
Razmislite o razgovoru u kojem ćete mu reći da biste nešto kasnije vi i vaš suprug trebali imati prvi izbor u terminima za odmor. Uvjereni smo da se neće uvrijediti ako svoju želju možete izraziti jasno, ali na ljubazan i iriničan način. A na “kapitulaciji” prestanite se duriti i dođite konačno na more. Kolovoz je pri kraju, pokažite barem malo brige za odnose u obitelji. Budite mudriji, napravite prvi korak i pomozite svom sinu da zaboravi na ovu ne baš ugodnu epizodu. Samo mu recite da cijenite njegov posao oko vikendice – napetost će nestati u trenu. Sutra će vam se opet sve činiti samo besmislena drama.
