“Lud, zbunjen-normalan” je hit TV serija, koju je cijeli Balkan, a mlađi gledaoci mogli su da upoznaju Mustafu Nadarevića, koji je bio glavna zvijezda ove serije. Međutim, njegove uloge u prošlosti bile su puno ozbiljnije, te su bile u puno jačim filmovima, koji su danas u jednu ruku i evergrin….
Tijekom prvog razreda debitirao je kao Crvenkapica u školskoj predstavi. Njegova duga kosa i visok glas privukli su pozornost učitelja, što je dovelo do njegovog odabira za ovu ulogu, označivši početak njegovog glumačkog puta. U srednjoj školi postaje član amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, čime započinje njegovo ozbiljno bavljenje scenskom umjetnošću. Mustafa je rođen 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci od roditelja Mehmeda i Asje, čija ljubavna priča nije bila obična. Njihova je veza naišla na protivljenje njihovih obitelji, no ipak su se naposljetku uspjeli vjenčati.
Nažalost, Mehmed je preminuo od tuberkuloze u dobi od 28 godina, ostavljajući Asju da sama odgaja njihova sina. Asja se suočavala s teškim životnim situacijama koje su je dovele do odluke da Mustafu pošalje u Zagreb na studij, gdje je proveo važnu godinu. Po povratku u Bosanski Novi završava osnovnu školu, a zatim se seli u Rijeku kod bake i djeda, njegujući sve veću strast prema glumi. Njegov talent bio je jasan od malih nogu, a njegov portret Crvenkapice poslužio je kao početna točka njegova putovanja. Tijekom srednje škole Mustafa se u potpunosti posvetio glumi, baveći se amaterskim kazalištem, što mu je pružilo priliku da usavrši vještine koje će kasnije oblikovati njegovu uspješnu karijeru.
- Filmska i televizijska karijera. Mustafa Nadarević uživao je u raznolikoj i vrijednoj karijeri, a svaki lik koji je oživio pokazujući njegovu strast i predanost glumi. Njegov izvanredan talent došao je do izražaja u Zijahovoj izvedbi u Kusturičinom filmu “Otac na službenom putu” iz 1985. godine, gdje je glumio uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović. Uslijedio je niz istaknutih djela među kojima su “Glembayjevi”, “Već đeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za spavanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnoga druga. Vjerojatno će ga većina pamtiti prije svega po ulozi u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, gdje je uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića utjelovio nezaboravnog lika Izeta Fazlinovića.
Na dan kada mu je majka preminula, bio je uključen u kazališnu produkciju. Nakon majčine smrti, otišao sam u kazalište kako bih preuzeo ulogu. Ova metoda mi se činila lakšom. Pruža način da pobjegnem od stvarnosti i utjelovim lik koji nisam ja, čineći tjeskobu podnošljivijom. Izvanredna gluma može nekoga gurnuti blizu ruba shizofrenije. Morate se u potpunosti posvetiti izvedbi, istovremeno čuvajući svoje mentalno zdravlje. Romantične veze imale su značajnu ulogu u Mustafinom životu, jer je doživio tri braka, svaki sa svojom jedinstvenom pričom.
Njegov prvi brak bio je s Jasnom, a imaju kćer Nađu, koja je danas povjesničarka umjetnosti. Iako se par razišao nakon osam zajedničkih godina, nastavili su njegovati vezu preko svoje kćeri. Snežana mu je bila druga supruga, a zajedno su dobili dvoje djece: sina Ašu, koji je postigao uspjehe kao sportaš, i kćerku Nanu, koja trenutno radi kao marketing i PR menadžerica za ugledni američki kozmetički brend. 25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak s Slavicom Radović, vještom kostimografkinjom i scenografkinjom.
Nažalost, njihova je veza bila kratka. Nakon hrabre desetljeća duge borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je preminula u Ljubljani 7. lipnja 2012. Iako su zajedno bili 15 godina, njezina je smrt dovela do razvoda koji je glumac nevjerojatno teško podnio. Nadarević je u svojim osobnim bilješkama istaknuo snažnu vezu između života i glume, ustvrdivši da gluma ima više mjesto jer omogućuje da se, a da se živi, više puta susreće smrt. Za usporedbu, život djeluje kao amaterski izvođač; kada netko ode iz naših života, to je zauvijek. Jedina vještina koja traje je sposobnost preživljavanja, popraćena sjećanjima.
Ispričao je i priču o svom susretu sa Slavicom, prosidbi koju je uputio i velikoj podršci koju je pružio tijekom njezine borbe s rakom dojke. Napominje da je, unatoč tome što ga je odgajala baka, morao tražiti znanja o vjeri, što ga nije zanimalo. Dok sam boravio kod bake u Bosanskom Novom, ona je inzistirala da navečer “učim”, što je zapravo značilo moliti se Bogu. Kao dijete, bio sam iscrpljen od cjelodnevne igre s drugom djecom i jednostavno sam želio spavati, ali moja baka toga nije bila svjesna pa mi je to predstavljalo izazov. Iako imam uvjerenja, ne bih se svrstao u ateiste.
S druge strane, moja me druga baka nikad nije tjerala da idem u crkvu; međutim, kod nje smo slavili Božić i Uskrs, iako joj je muž bio musliman, i pridržavali smo se svih običaja. Izgradio sam prijateljstva s ljudima raznih vjera i strana mi je pomisao da gajim neprijateljstvo prema nekome zbog različitih uvjerenja. S obzirom na izbor, ne bih izabrao da se rodim kao Mustafa, ali to je realnost u kojoj živim i sa kojom sam se pomirio. Što se tiče mog odgoja, prihvatio sam vrijednosti koje sam držao i odbacio one koje nisam. Osoba uči i raste tijekom života, ali na kraju može umrijeti a da nikada nije stekla pravo obrazovanje.
