– Mustafa Nadarević je definitivno jedan od najboljih balkanskih glumaca svih vremena. Jednostavno, njegove uloge su većinom postale evergrini, a mi danas govorimo o njegovom djetinjstvu…
Mustafa Nadarević je i nakon raspada bivše Jugoslavije ostao voljeni glumac, a publika ga je obožavala po ulozi Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, pokazujući trajnu ljubav i poštovanje između njega i njegovih obožavatelja. Mustafa Nadarević je u svojim ranim godinama imao priliku pokazati svoje glumačko umijeće tumačeći lik Crvenkapice tijekom školske predstave u prvom razredu. Njegov učitelj, prepoznavši njegovu dugu kosu i visok glas, vjerovao je da savršeno odgovara za ulogu djevojčice. Kako je napredovao u srednjoj školi, Nadarevićeva strast prema glumi se produbila, što ga je dovelo do toga da se uključi u amatersku kazališnu grupu “Viktor Car Emin”.
U to vrijeme njegova ljubav prema zanatu prerasla je u pravi poziv. Mustafa Nadarević, rođen u Banjoj Luci 2. maja 1943. godine, plod je jedinstvene ljubavne priče između Mehmeda i Asje. Njihov put do ljubavi bio je buran, a roditelji su se oštro protivili njihovoj zajednici. Međutim, prava ljubav ima način da prepreke pretvori u prilike, a oni su prkosili izgledima da se vjenčaju. Tragično, Mehmed je preminuo od tuberkuloze u dobi od 28 godina, ostavljajući Asju, 22-godišnju udovicu, da sama odgaja mladog Mustafu. U svjetlu teških financijskih okolnosti, Asja je odlučila da je najbolje poslati Mustafu na studij u Zagreb.
Unatoč kratkoći vremena koje je proveo tamo, ovo posebno iskustvo uvelike je utjecalo na njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Bosanski Novi i završetka osnovnog obrazovanja, preselio se u Rijeku kod bake i djeda. Mustafa je od malih nogu pokazivao izuzetan afinitet prema izvedbenim umjetnostima. Prvi pokazatelji njegovog urođenog talenta pojavili su se tijekom njegovih ranih godina u osnovnoj školi. Unatoč visokom glasu i dužoj kosi u usporedbi s muškim vršnjacima, odabran je da glumi Crvenkapicu u školskoj produkciji.
Ova simpatična i nekonvencionalna uloga označila je početak njegove žarke veze sa svijetom glume. Tijekom školovanja u srednjoj školi, njegova strast prema umjetnosti nastavila je napredovati i rasti. Uključio se u amatersku kazališnu grupu “Viktor Car Emin”, gdje je ljubav prema zanatu iz pukog hobija prerasla u životni poziv. Tijekom svog profesionalnog puta dao je značajan doprinos i filmskoj i televizijskoj industriji. Karijera Mustafe Nadarevića bogata je tapiserija raznolikih uloga, od kojih je svaka potvrda njegove nepokolebljive predanosti i žara prema glumačkom zanatu. Izniman Zijahov talent kao glumca sjajno je prikazan u Kusturičinom filmu “Otac na službenom poslu” iz 1985. godine, uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović.
Ova predstava utrla je put nizu uspješnih filmova, među kojima su “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Odmor u Sarajevu” i brojni drugi. Njegovo tumačenje nezaboravnog Izeta Fazlinovića uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” ostat će mnogima urezano u sjećanje. Na dan majčine smrti hrabro je nastupio u kazališnoj predstavi. Nakon smrti moje majke, utjehu sam potražio u kazalištu, uživljavajući se u personu lika. To je omogućilo predah od surovosti stvarnosti, dopuštajući mi da se odvojim od vlastitih emocija. Gluma postaje ulaz u alternativno postojanje, štiteći me od boli. Za uspješan nastup potrebna je potpuna predaja, gotovo na granici podvojene osobnosti.
Zahtijeva ogromnu predanost uz održavanje mentalnog blagostanja. 25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak sa Slavicom Radović, iznimno vještom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova priča o ljubavi bila je tragično kratka. Nakon desetljeća hrabre borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je podlegla bolesti u Ljubljani 7. lipnja 2012. godine. Iako su zajedno proveli 15 godina, glumac je bio duboko pogođen tragičnim razvodom uzrokovanim njezinom preranom smrću. U svojim autobiografskim razmišljanjima
Nadarević je iskazao duboku povezanost umijeća življenja i umijeća glume, istaknuvši da je potonja u prednosti jer omogućuje višestruku smrt i nastavak postojanja na pozornici. Nažalost, samom životu nedostaje talenta vještog glumca, jer kada netko jednom ode s ovog svijeta, to je odlazak zauvijek. Ostaje samo snaga za izdržati, uz draga sjećanja. U sklopu tih osobnih promišljanja, Nadarević je ispričao i svoj susret sa Slavicom, svoju prosidbu i nepokolebljivu podršku tijekom njezine hrabre borbe s rakom dojke.
