Kada govorimo o poznatim i uspješnim rukometašicama onda se moramo sjetiti Svetlane Cece Kitić. Mnogi o njoj nisu znali da je zapravo rođena u Tuzli u Bosni i Hercegovini. Odatle seže njena uspješna karijera, a danas se može pohvaliti sa jako finom penzijom koju je zaradila.
Nakon uspješne rukometne karijere, Svetlana Ceca Kitić zakoračila je u sferu kulinarstva i otvorila pekaru na Novom Beogradu. U suradnji s njezinom kćeri Marom, brzo su proširili svoje poduzeće uključivši kuhana jela u samo mjesec dana.
Potaknuta čistom dosadom, odlučila sam krenuti na ovaj poduzetnički put. Posvetivši nevjerojatnih 45 godina svijetu rukometa, s tek kratkim prekidima zbog poroda, došla sam do točke potpunog razočaranja. Sam pogled na rukometnu loptu postao je nepodnošljiv, žudio sam za predahom. Srećom, svemir mi je omogućio toliko potrebnu pauzu, koju je dodatno produžio dolazak koronavirusa. Dok sam se opraštao od sportske karijere, ukazala mi se nova prilika. Moj kum Radivoje Korać iznio mi je primamljivu ponudu. Uz druga dva partnera, bio je u procesu pokretanja pekare i uputio mi je poziv da se pridružim kao četvrti partner. Bez trenutka oklijevanja prihvatio sam ponudu. Udubivši se u potpunosti u posao, pronašla sam radost u prodaji kolača, dok sam ponosno održavala svoju poziciju vladajuće kraljice sa svojom krunom čvrsto na mjestu. Taj mi je posao savršeno odgovarao, jer mi ništa nije bilo nepoznato u ovom novom pothvatu.
- Unatoč značajnom trudu koji je bio potreban, pronašao sam ogromno zadovoljstvo u suradnji s drugima, osobito u okruženju suradnje. Kad se početno partnerstvo razvrgnulo, zgrabio sam priliku da se sam odvažim. Uz neprocjenjivu pomoć mog prijatelja Gagija, uspješno sam osigurao prostor za iznajmljivanje i otvorio vlastitu pekaru. Beskompromisna kvaliteta stoji kao moj nepokolebljivi prioritet i nikada ne bih razmišljao o ponudi ustajalih proizvoda. Držim se istih strogih standarda koje očekujem od svojih kreacija. Svjedočenje dubokom obožavanju koje naši kupci gaje prema našem ukusnom bureku ispunjava me ogromnom radošću.
Nepokolebljiva podrška naše baze lojalnih kupaca stalno me zaokuplja. Iako ne gajim nikakve težnje za zgrtanjem bogatstva svojim nastojanjima, to za mene ostaje neostvariva perspektiva. Započinjajući svoj rad u osami, trudove je započinjala s prvim svjetlom dana i ustrajala do mraka. Tijekom svog putovanja stekla je vještinu u širokom rasponu odgovornosti, uključujući zadatke povezane s računalom, nabavu i zamršen zanat miješanja i pečenja.
Uz prisustvo naše cijenjene kuharice Cace, našu ponudu dodatno smo proširili na praktična gotova jela u našoj pekari. Lijepo je svjedočiti zaprepaštenju na licima ljudi dok uzvikuju: “Ne mogu pojmiti da osobno Ceca Kitić brine o mojim potrebama!” Međutim, osjećam se primoranim pojasniti da moja uloga nije uloga poslužitelja, već prodavača slatkih kolača. S toplim osmijehom dobrodošlice, jednostavno predstavljam poslastice uz nježno “Izvolite.” Čak i da se bavim serviranjem, to ne bi bio odraz mojih prošlih trijumfa kao poznatog sportaša. Uvijek sam se fokusirao na sadašnjost i budućnost, kontinuirano težeći poboljšanju i pronalazeći neizmjerno ispunjenje u poslu koji radim.
Danas su ženina djeca dostigla odraslu dob; sin Nikola sada radi u zračnoj luci, dok je kći Sandra zaposlena na kruzeru u Njemačkoj, uz stariju sestru Maru koja radi u pekari.
U našem kućanstvu Mara mi aktivno pomaže u pekari, dok je Saška s navršenih 18 godina izabrala samostalan put odvojen od naše obitelji. Ova je odluka u skladu sa sporazumom koji smo uspostavili u našem domu, dajući pojedincima priliku da krenu na vlastito putovanje nakon što navrše 18 godina, čime se odriču oslanjanja na majku za podršku. Dok je naša majka uvijek dostupna da pruži ruku pomoći, oni koji odluče otići moraju se samostalno snalaziti u životnim izazovima. Nasuprot tome, oni koji odluče ostati u društvu svoje majke moraju se pridržavati skupa pravila, budući da žive zajedno prema “sve uključenom” aranžmanu.
Mara je, za razliku od svog brata Nikole, rano otišla od kuće, a ja sam postao primatelj njezine duboke ljubavi. Na bezbrižan način često joj šaljivo predložim: “Zašto se ne udaš i pokloniš mi prazan stan, dajući malo slobode svojoj dragoj majci?” U šali, ona odgovara nazivajući me Alisom u zemlji čudesa, šaljivo tvrdeći da posjedujem zastarjela uvjerenja i pretjeranu sklonost povjerenju, te da stoga trebam njezinu zaštitu. Kad god radi svoju poslijepodnevnu smjenu u pekari dok sam ja ujutro zauzet, nikad mi ne propusti ostaviti iskrenu poruku, izražavajući osjećaje poput “Mama, volim te” ili “Želim ti divan dan”, kako je podijelila s časopisom “Glorija”.
- Iako primam solidan prihod od nacionalne mirovine, ne nalazim razloga da prestanem raditi. Moja kći, Mara, pomaže, a imamo posvećen tim zaposlenika koji nas podržavaju. Ponekad kupci ostanu zatečeni kad me sretnu, a jedan pojedinac mi je čak primjetio sličnost s poznatom rukometašicom Cecom. Kao odgovor, šaljivo tvrdim da sam i mlađi i privlačniji od nje. Moja krajnja ambicija je da moj posao napreduje i širi se, predviđajući budućnost u kojoj nadgledam lanac uspješnih pekarnica zahvaljujući iznimnoj kvaliteti naše kulinarske ponude. Usko surađujući sa svojim zaposlenicima, željan sam steći sva znanja koja mi trenutno nedostaju. Ovakve osjećaje Ceca je iznijela u intervjuu za magazin “Svet”.
Romantično putovanje vrhunske rukometašice obilježila je burna i sadržajno bogata egzistencija. Tijekom svog života bila je okružena raznolikim nizom pojedinaca, uključujući uspješne muškarce, sportaše, poduzetnike, pa čak i one koji su povezani s kriminalnim aktivnostima. Nakon dva neuspješna braka, proživjela je mučnu kalvariju obiteljskog zlostavljanja u vezi s Goranom Bogunovićem, što je na kraju dovelo do njihovog razvoda. No, ljubav je ponovno planula kada se upustila u izvanbračnu vezu sa Zoranom Kovačevićem Kočom. U tom razdoblju s radošću su dočekali na svijet kćerkicu Sašku. Tragično, samo 15 dana nakon rođenja djeteta, Koča je prerano preminuo ispred njihove kuće 1998. godine.
