– U današnje vrijeme, najgora stvar koju neko može da doživi jeste to, da bude zaboravljen od strane svoje djece. To je sve češći slučaj, a čim ostare, odmah se šalju u domove za stare osobe, te ne žele da imaju bilo kakav kontakt sa njima…..
Starija žena Mevla Numanović iz Gračanice, sela u blizini Živinica u Bosni, proživljava teške dane u poodmaklim godinama. Boli je srce što je od djece koju je odgojila posjećuju samo jedna kći i bolesni sin. Ostali nasljednici, nažalost, kao da su na to zaboravili. Sada dane provodi na samom rubu sela sasvim sama jer su se najbliži susjedi odrekli podrške i nema ni malo društva. U kući se bori sa zdravstvenim problemima stara baka Mevla bez osnovnih uslova (bez vode, kupatila i kuhinje).
Kako ističe, ponekad pošalje poznanicu da joj donese kruh, a kći je posjećuje koliko može i donosi hranu koju više nije u mogućnosti pripremiti. Ali posjete nisu obavezne. O., koja prima malo pomoći od svoje obitelji, ima nekih zdravstvenih problema – posebno dijabetesa – koji izuzetno otežava svakodnevni život. “Imam šećer, boli me stomak. Prije 12 godina su me trebali operirati, ali nisu smjeli. Pijem puno tableta i imam visok tlak”, rekla je baka Mevla, iznijevši samo dio svojih zdravstvenih problema. .
Osim zdravstvenog problema, nana Mevla je užasno usamljena. Od susjeda nema nikoga jer su mnogi umrli, uključujući i vlastitu kćer. Jedina kći koja ostaje s njom daje sve od sebe, ali u isto vrijeme ima i svoje odgovornosti i izazove. Jedna kći me stalno obilazi i pomaže, ali život je svima težak. Jedna od mojih kćeri morala je otići od kuće zbog sukoba sa svekrvom, pa je ostavila dijete ovdje sa mnom. Nakon toga je otišla u inozemstvo i od tada je nisam vidio. Znam samo da je u Americi“, kaže baka Mevla s prizvukom tuge u svojoj sudbini.
Život joj je bio lagodniji da joj je muž Muharem živ. Sada, nakon smrti, ima mnogo problema, poput nedostatka drva i vode. Činjenica da je jedan sin u bolnici, a prvorođeni nasljednik osam godina nije kročio u kuću joj dodatno pridodaje muke, ali ni slučajno ne znači da je zbog toga toliko problema. “Htio je da mu dam pola kuće, ali rekla sam mu da ima još četiri sestre. Onda se naljutio i od tada ga nisam vidjela. Sada je u mirovini, ali ne čujem se ništa s njim, “ zaključuje baka Mevla, pokazujući punu gorčinu koja se ispunjava zbog izostanka potpore tijelu.
Ova nas priča podsjeća koliko je važno brinuti se o starim ljudima u našoj zajednici i onima koji se bore s usamljenošću i zdravstvenim problemima. Baka Mevla Numanović je simbol izdržljivosti i snage: zaslužuje svaku pažnju, kao i svu pomoć koju možemo pružiti. Odgajati dijete jedan je od najvažnijih i najsloženijih poslova s kojima nas sam život može izazvati. Budući da je svako dijete posebno na svoj način, odgoju treba pristupiti vrlo pažljivo, ispunjeno ljubavlju i potpunim razumijevanjem onoga što pojedino djetetu treba. Jedan važan aspekt uspješnog roditeljstva je postavljanje jasnih granica.
Djeca bi trebala razumjeti što se od njih traži i koja su pravila, kao i posljedice njihovih postupaka. S druge strane, moraju se postaviti granice dok se djetetu dopušta da istražuje svoj svijet i bude jedinstveno ja. Uspostavljanje komunikacije s djetetom jedan je od tih važnih elemenata odgoja. Roditelji bi trebali biti dovoljno otvoreni da se upuste u razgovor sa svojom djecom i iznesu ono što misle ili što bi ih moglo mučiti, drugim riječima iznijeti svoje osjećaje. To stvara osjećaj da ga se čuje, jer dijete dijeli svoje povjerenje s roditeljima koji imaju ključnu ulogu u svakom zdravom odnosu. Pohvale i ohrabrenja jednako su važni u izgradnji djetetova sebe kao i bilo što drugo.
Djeca bi trebala osjećati da su voljena i da je sustav podrške neovisan o njihovim nesavršenostima ili neuspjesima. Međutim, u isto vrijeme ne prepuštajući se savršenim roditeljima, realna očekivanja oblikuju okruženje. I ne osjećati se kao pod stalnim nadzorom ili tako nešto; bitno je zadržati vlastitu individualnost izvan roditeljstva. Jednako je važnije podučiti dijete kroz obrazovanje empatiji plus poštovanju i razumijevanju drugih ljudi. Djeca bi trebala razumjeti kako osjećati ono što drugi osjećaju i imati slaganje, kao i poštovanje prema drugima.
Štoviše, na roditeljima je da budu uzor svojoj djeci. Djeca imaju tendenciju da uče kroz ono što vide svoje roditelje da rade, stoga bi roditelji trebali pokazivati ponašanja koja su dobri primjeri plus biti empatični i imati samokontrolu. Odgoj djece je u osnovi kompliciran proces koji zahtijeva predanost, strpljenje i ljubav. To uključuje otvorenost i volju razumjeti našu djecu kako bismo im mogli ponuditi potrebnu podršku kako bismo im pomogli da postanu ispunjeni, zdravi i uspješni ljudi kada odrastu.
