Na ovim prostorima redovno smo imali svađe ko je koje boje kože, koja nacionalnost je u pitanju, a svađe su posebno učestale ako je taj neko slavna ličnost. Svi jako dobro znamo priču o Nikoli Tesli, i vječnoj svađi hrvata i srba, gdje je rođen, i da li je u stvari hrvat ili srbin….
Kada za pojedinu stvar prevlada izvjesnost, identitet najvećeg vratara s ovih prostora postaje nedvosmislen. Ta titula nedvojbeno pripada legendarnom Vladimiru Beari, koji je pobrao čak i divljenje slavnog Lava Jašina, koji mu je slavno “nakrivio kapu”. Navodi se da je Yashin nakon primanja priznanja za najboljeg vratara Europe prvo odao priznanje svom prijatelju i konkurentu iz Jugoslavije, odajući mu time najveće poštovanje:
“Za mene je Vladimir Beara najbolji”, izjavio je jedan od najbolji vratari u povijesti s uvjerenjem. Zastupao je splitski Hajduk u poslijeratnom razdoblju do 1955. godine, nakon čega je pet sezona bio vratar Crvene zvezde. U drugom dijelu svoje karijere, otišao je u inozemstvo kako bi igrao za Aachen i Viktoriju u Kölnu, Njemačka, i nastavio do 1964. Uz to, upisao je 59 nastupa kao vratar za jugoslavensku reprezentaciju tijekom 1950-ih.
Nažalost, prošlo je desetljeće od smrti Beare koji je 11. kolovoza 2014. preminuo u Splitu nakon narušenog zdravstvenog stanja uslijed moždanog udara. Naime, njegovo sahranjivanje na katoličkom groblju Lovrinac izazvalo je kontroverze. Vladimir Beara, rođen 1928. godine u selu Zelovu u Dalmaciji, odrastao je u sredini pretežno naseljenoj Srbima. Cijelog života se izjašnjavao kao Srbin i držao se pravoslavne vjere. Osim toga, izrazio je želju da bude sahranjen na pravoslavnom groblju u svom rodnom mjestu, točnije na ulazu u crkvu Svetog Ilije, gdje su pokopani i njegovi preci.
Tijekom svog života na tom je mjestu sagradio grobnicu; međutim, želja mu je ostala neispunjena. Sahranjen je kao katolik u Splitu, točnije na Lovrincu, kako je već navedeno, a sprovod su obavila tri fratra. Odluku je donijela njegova supruga Jadranka. “Donio sam odluku da Vladimira Bearu sahranim na Lovrincu i to je moje pravo. U Zelovu su mi javili da je led oštetio grobnicu, no prilikom obilaska groba primijetio sam da led nije mogao bio odgovoran za štetu.
Vidjelo se da ju je netko namjerno prouzročio”, prenijela je tada Jadranka hrvatskim medijima, pojašnjavajući razloge odbijanja njegovog posljednjeg zahtjeva. Odluka koju je donijela njegova supruga osporava se uglavnom zbog značajnih izazova s kojima se Vladimir Beara tijekom svog života suočavao zbog svojih vjerskih uvjerenja, posebice tijekom svog mandata za Hajduk. Medijski izvještaji govore da je zbog ovog pitanja doživio poniženja kako od suigrača, tako i od pojedinaca povezanih s Hajdukom.
Samim tim, upravo je takav tretman bio razlog njegovog odlaska iz kluba 1955. godine, nakon što je zajedno sa Splićanima osvojio naslov prvaka Jugoslavije. S Hajdukom je tada stekao legendarni status; ipak je odlučio obući dres Crvene zvezde s kojom je osigurao tri naslova i dva Kupa Maršala Tita. Ostat će zapamćen kao nogometaš koji je uz Dragana Džajića osvojio najviše naslova prvaka u Velikoj Jugoslaviji (sedam). Nadalje, naširoko ga se smatra najboljim vratarom ne samo njegove generacije nego i šire. Beara je svoj profesionalni put u Hajduku započeo nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata u kojem je aktivno sudjelovao. Taj se događaj zbio davne 1946. godine kada je osamnaestogodišnji Beara promatrao Hajdukov trening na Starom placu, zbog čega je i pozvan na mjesto prvog vratara.
U to je vrijeme bio zaposlen kao električar, a svoj je talent ispoljio i kao baletan u splitskom kazalištu, čak i tijekom nogometne karijere. Kao igrač Hajduka osvojio je tri naslova prvaka 1950., 1952. i 1955. godine. Nakon toga je prešao u Crvenu zvezdu, kojoj je osigurao naslove prvaka 1956., 1957., 1959. i 1960. godine, uz pobjede u Kupu. natjecanja 1958. i 1959. godine. Unatoč tome što ga zbog izvanrednih vratarskih sposobnosti nazivaju “letećom panterom” i “čovjekom od gume”, Vladimira Bearu rado sjećamo i po nadimku “balerina čeličnih ruku”. U mladosti je pokazivao nestašan duh, a doživio je tešku nesreću kojoj je za dlaku izvukao život. Što se dogodilo?
Vladimir Beara je tijekom djetinjstva zadobio ozljedu glave nakon što je skočio u duboku jamu sastavljenu od zemlje i pijeska dok se igrao s drugom djecom. Ovaj incident rezultirao je komom, a liječnici tada nisu davali optimistične prognoze. Kako prenose mediji, njegova majka Marija kolima ga je prevezla iz splitske bolnice u manastir Dragović, gdje su pred ikonom Svete Petke čitane molitve za njegovo ozdravljenje. Nakon što se probudio iz kome, Vladimir je zadržao religioznu vjeru kroz cijeli život.
Dragoslav Šekularac primijetio je u intervjuu nakon smrti cijenjenog Vladimira Beare, rekavši: “Vladimir Beara i Bora Kostić snose najveću odgovornost što je Zvezda osvojila tri naslova u četiri sezone tijekom 1950-ih. Beara se smatra jednim od najboljih svjetskih vratara. , doista izniman pojedinac, cijenio je svoju obitelj, nikome nije smetao i svi smo bili ponosni što smo ga poznavali.” Šekularac, koji je uz vratara igrao u Crvenoj zvezdi, izrazio je duboko divljenje prema pokojnom suigraču. “Podsjećam da je tijekom jedne godine u Mostaru uspješno obranio čak pet čistih prigoda, doveo nas do pobjede i na kraju osigurao naslov prvaka Jugoslavije. Kakva se još priznanja mogu pripisati vrataru koji je doprinio našoj tituli u ovako izvanrednoj utakmici način?
