Vidjela sam dijete pokraj kontejnera. Tijelo mu je bilo prekriveno ranama, a noge su mu krvarile. Ne mogu opisati, suze su mi krenule… Socijalna služba bila je u blizini, a ja sam, u panici, utrčala s bebom u naručju. Potom je došla policija i odmah smo otišli u bolnicu. Procijenili su da je star oko 10-11 mjeseci.
Mali je bio zanemaren, ne znam. U bolnici je proveo nekoliko dana. Pojavila se gužva, a to je bilo strašno. Slavica je odmah nazvala supruga Đorđa, koji je bio na poslu, kako bi mu ispričala što se dogodilo. Kada mu je zabrinuto objasnila situaciju, s druge strane slušalice čuo se samo – odvedite ga kući.
- Bio sam na poslu i ona mi je javila da je našla dijete. Rekao sam joj što treba učiniti. Djeca ne smiju živjeti na ulici. Da su ga ostavili napolju, ne bi ostao tamo, bio bi s nama – rekao je Đorđe.
Vlasti su kasnije otkrile da se dječak zove Ismail te da ga je njegova biološka obitelj potpuno odbacila. Iako je to bila teška situacija, donijelo je radost Slavici i Đorđu.
- Sud će odlučiti što će dalje. Voljela bih da ostane s nama. Iako imam svog sina, Ismail je od malena bio dio naše obitelji. Kada je vrijeme za spavanje, ljubi nas prije nego legne. Volim ga kao svoje – izjavila je Slavica. Đorđe je dodao: “On je dio mog srca. Ne mogu to opisati. Postao je naš, ne možemo zamisliti život bez njega. Spremni smo učiniti sve za njega.”
Nisu pitali tko je i kakve vjere. Slavica je rekla: “Ne zanima me tko je koja vjera, ovo je dijete.” Đorđe se nadovezao: “Kada sam odrastao, nacionalnost je bila najmanje bitna.” Poručili su ljudima: “Budimo ljudi” i dodali da djeca u pravoslavnim obiteljima ne bi trebala biti zapostavljena. Đorđe je pazio da mališan ne stvara iluzije o svom identitetu, kako mu kasnije ne bi bilo teško. Nije ga zvao “mama” ili “tata”.
- Ne želim da ima iluzije, to bi ga moglo psihički povrijediti. Teško je kada se dijete vrati s igrališta i pita gdje mu je mama – priznaje.
Rekao sam mu da će njegova mama doći, ali nije bila tu. Teško je kada znaš da jednog dana možda nećeš biti tu. Zahvaljujući Slavici i Đorđu, Ismail je izrastao u sretnog i zdravog dječaka. Kako će se dalje odvijati, ne zna se, ali nadamo se da i dalje živi s njima.
Da li ste već čuli za ovu priču ranije? Ovo je samo pokazatelj da imamo još uvijek dobrih ljudi na svijetu, i da nije sve već izgubljeno. Pišite nam u komentarima da li znate već za ovu porodicu….
