– Ovakva priča, kao što je imamo danas u našem članku, ima jako malo, da vam se ostvare ovako visoki ciljevi i želje. Međutim, ovo je samo dokaz da sudbina uvijek spremi neko iznenađenje, i to kada se baš najmanje nadate. Slijedi jedna priča iz Njemačke….
Dženan Ćišić je 2014. godine odlučio napustiti BiH i uputiti se u Njemačku u potrazi za poslom. Ono što je isprva zamišljeno kao tromjesečni boravak pretvorilo se u desetljeće dugo boravište. Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomagao u snalaženju u okolini. “Prvi posao bio mi je na Baušteli. Kad sam se odlučila pridružiti, prenijela sam svoje financijske mogućnosti, na što su mi odgovorili ‘Zaradit ćeš’. Pokrenuo sam pitanje nestale dokumentacije, ali su me uvjeravali da to nije važno, a oni su mi rekli da to nije bitno priznaje da mu je neugodno otkriti svoje glazbeno podrijetlo iz Bosne, gdje je učio glazbu i postao svirač klarineta, a trenutno je uključen u zahtjevne fizičke poslove.
S vremenom je Dženan naučio jezik, pribavio potrebnu dokumentaciju i zaposlio se u restoranu. Njegovo izvanredno putovanje naposljetku mu je omogućilo kupnju kuće u Njemačkoj, a način na koji je to postigao doista je nevjerojatna priča. Bilo mi je nemoguće nastaviti živjeti u unajmljenom stanu. Moja me uvjerenja sprječavaju u dobivanju zajma, što me dovodi do izbora kupnje oronule nekretnine, s ciljem ulaganja u nešto što doista mogu nazvati svojim. No, čak i te zapuštene zgrade bilo je teško osigurati.
Dok sam pregledavao online, shvatio sam da sam dao oko 75 ponuda za razne nekretnine koje sam razmatrao. Nedavno, kad sam počeo voziti tramvaj, zazvonio mi je telefon. „Čestitamo, pobijedili ste na dražbi! Pitam je da li cijena koju sam predložio još uvijek vrijedi, a ona mi potvrdi da je doista istekla. Ponudio sam 3550 eura za kuću, kupio sam je zajedno sa svim stvarima, zlatom i ostalim stvarima koje su bile unutra. Nakon smrti vlasnika nije bilo nasljednika koji bi naslijedili imovinu.
Kuća je ostala prazna tri godine, što je na kraju dovelo do odluke da se proda na dražbi. Izvorno procijenjen na oko 6000 eura, uspjeli smo ispregovarati smanjenje cijene na 3550 eura. Ona je bila netko tko je skupljao stvari i oklijevao išta odbaciti. Susjedi koji su imali problema poput pokvarene perilice rublja često bi ostavljali svoje neželjene stvari u njenom dvorištu. Pritom se nakupilo oko 40 kubnih metara smeća. Unatoč tome, nisam imao pritužbi, jer sam nakon čišćenja svega ostavio kuću.
U Njemačkoj trošak za ishođenje građevinske dozvole iznosi 17.000 eura, pa sam sebe na kraju gledao kao pobjednika. 11 mjeseci sam vodio sve vezano uz to. Kako bih spriječio odbacivanje stvari i troškove zbrinjavanja otpada, fotografirao sam stvari, podijelio ih na internetu i poklanjao drugima. Najvažnije mi je bilo da ih se jednostavno riješim. Susjed me potaknuo da pomno pregledam sve predmete i knjige koje je žena ostavila. “Moglo bi biti nešto intrigantno”, predložio je moj susjed.
Pronašavši početnih dvadesetak eura u kuhinji, doživjela sam radost koja je nadmašila sve ostale. Skrivena u omotnici stavljenoj u knjigu, naišla sam na drugu omotnicu s novcem, a ukupno je bilo dovoljno da pokrije sve moje troškove. Ćišić napominje: “To je vjerojatno bio njezin odrezak.” Dženan kaže da nikada nije očekivao da će otkriti nešto vrijedno u toj kući, ali mu je sreća bila naklonjena. “Iznos je bio dovoljan da obnovim cijelu kuću i nadoknadim novac onima koji su mi pomogli.
