U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o Vedrani Rudan, koja je uvijek bila u medijima bez dlake na jeziku. Nikada nikoga ne štedi, pa tako ni sebe, sada kada boluje od najgore bolesti na svijetu….
Hrvatska autorica Vedrana Rudan nedavno je podijelila spoznaje o svojoj borbi s rakom, a pritom je govorila i o svojoj povezanosti s djecom. “Nedavno sam naišla na izjavu uglednog novinara koji radosno tvrdi da su djeca naša najveća radost i srž života. No, kada razmišljam o vlastitom djetetu, pitam se: je li moje postojanje uopće imalo smisla ?Život sam posvetio njegovoj podršci, a ovo dijete do kojeg mi je jako stalo nije našlo ni petnaestak minuta da dođe do mene tijekom moje četiri mjeseca bolesti”, rekla je Vedrana.
Priču o nasljednicima sada je nastavila na svom blogu Rudan.info, a mi donosimo njen potpuni transkripciju. Prilično sam zadovoljan reakcijom na moje pisanje u kojem sam spominjao pojedince koje smatram nesretnim rezultatima svojih napora. Ako ga niste naišli na raznim platformama, uključujući i moju, koja se spominje ispod ovog testa, dopustite mi da vam ukratko predstavim njegov sadržaj. nestajem; nemilosrdni rak pustoši moje nježno tijelo, a moja nesretna djeca nikada neće moći vidjeti svoju umiruću majku.
Pročitavši tekst, moja je poznanica pogrešno povjerovala da je riječ o njezinom sinu, zbog čega ga je sutradan razbaštinila. Posjetila je najuglednijeg riječkog javnog bilježnika i svu svoju imovinu ostavila kćeri. Rođak je konačno uspostavio vezu s mojom djecom i odlučio nešto poduzeti – prodao je kuću u Splitu i sa ženom se preselio u Trst.
„Stari, istina je da su tamo cijene nekretnina niže. Dok se može reći da je Trst postao srpski, ja bih više volio među Srbima nego svoju djecu, ja sam im majka! Nekoliko dana moja je prijateljica plakala zbog mene. Podijelila je sa mnom da je osjetila olakšanje jer nikada nije rodila. “Ne mogu pojmiti,” plakala je, “Ne mogu pojmiti bol koju proživljavaš, jadniče. Proklet bio. Više novinskih kuća navelo je mog sina u svojim naslovima, navodeći da je njegova majka, koju on zanemaruje posjećivati tijekom njezinih posljednjih dana, izrazila svoje žaljenje.
Moj sin je oduševljen, jer su ga etiketirali kao “doktora”, “uglednog liječnika” i “neuropsihijatra”. “Ako se ovo nastavi,” kaže, “završit ću kao akademik, zlostavljač majki u posljednjem trenutku. Dinamika između roditelja i njihove djece očito je popularna tema. Primio sam brojne e-poruke od svojih kolega u kojima su detaljno opisivali svoja iskustva s onime što nazivaju svojom “djecom iz pakla”. Iskreno govoreći, osjećam zadovoljstvo kad skladam nešto što dopire do široke publike; međutim, otkrivanje odgovarajuće teme može biti prilično izazovno.
S druge strane, zbunjuje me to što moji čitatelji svaki tekst koji napišem tumače kao osobnu ispovijest, izraz istine, iskrenu molbu ili izraz tuge zbog vlastitog zanemarenog i lošeg stanja. Ne mogu se sjetiti jesam li ikada podijelio istinu o onima do kojih mi je stalo. Ne znam koliko se ljubavnika, muževa, brakova ili teške djece pojavljuje u mojim pjesmama. Međutim, sklona sam izbjegavati pisati o svom mužu jer se naš odnos čini prilično prizemnim. Moja me djeca također ne inspiriraju kao subjekt. Osim toga, poštujem osjećaje svojih mačaka i nikada ne bih narušavao njihovu privatnost.
