– Jako veliki procenat osoba u današnje vrijeme, i više nego voli da pročita neku misterioznu priču, koja se stvarno desila u našem okruženju. Neke od njih su toliko trajanstvene da se komotno mogu iskoristiti i za filmski scenario….
Gotovo svaka zemlja na svijetu ima tajnu službu, a ruski KGB je po moći odmah iza američkog FBI-a. Ipak, čak je i bivša Jugoslavija imala vrlo strogu tajnu službu. Dušan Reljić rano se oglasio na društvenim mrežama kako bi otkrio sve što zna o svom ujaku koji je nestao prije 64 godine, i to s pravom, jer je bilo malo informacija. Rođen 1937. u takozvanoj Zakladi Skender, 1959. nakon odsluženja vojnog roka preselio se u Pančevo, gdje je kod strica šegrtovao u obućarskom zanatu.
Čini se da je u to vrijeme imao djevojku koja je bila trudna. Nakon dugogodišnjeg boravka i rada u Pančevu, jedne večeri nije se vratio u svoj stan, a nije se vratio ni sutradan ni prekosutra. Svi znakovi Bogoljuba Raljića netragom su nestali. Dušan ostaje postojan u potrazi za svojim ujakom, razgovarajući s drugima i razmjenjujući sjećanja kako bi spojio fragmente informacija, i dalje otkrivajući fascinantne detalje. Šezdeset i četiri godine kasnije, njegova odlučnost da otkrije što se dogodilo ujaku Bogoljubu ne pokazuje znakove jenjavanja.
“Iako je prošlo mnogo vremena i slabi su tragovi”, tvrdi Dušan, “svaki manji pomak ima važnost. Svaka svježa informacija ga inspirira i tjera da nastavi s ovom izazovnom potragom, osobito u posljednje tri godine. Prošlo je mnogo godina, a samo Bog zna koliki je uspjeh pred nama… U otkrivanju imena djevojke iz tog vremena pomogla mi je jedna poštena osoba iz Pančeva, gdje je za to vrijeme živjela i radila, napominjući da je dala rođenje sina tamo kod ‘ujaka’, priča Dušan za Telegraf.rs razmišljajući o poreklu priče… Godine 1957. dobio je službu u Varaždinu.
Njegov stric Dušan ostao je u Pančevu, odakle je naš Bogoljub redovnom prepiskom održavao kontakte s prijateljima. Ispunjavajući vojničku dužnost, poziv rođaka potaknuo ga je da posjeti Pančevo, gdje je, kako bilježe rođak Dušan i drugi, njegov ujak u to vrijeme držao postolarsku radnju. Sve su pojedinosti bilježene, a njegov otac Nikola isticao se kao jedan od rijetkih ljudi tog vremena koji je znao čitati i pisati. Bio je izvanredan domaćin, visoko cijenjen u svojoj zajednici i šire. Uviđajući da život na hladnoći i bavljenje stočarstvom više nisu privlačni mladima, shvatio je da su šestomjesečne zime u regiji pridonijele ovoj promjeni.
Dušan prenosi da mu je brat u Pančevu savjetovao da dođe živjeti kod njega i završi obućarski zanat. U dvadeset trećoj godini Bogoljub se preselio u Pančevo, nastanivši se u Ulici braće Jovanović kod strica. Stručnjaci, među kojima je i Dušan, napominju da je vrlo brzo savladao zanat i pokazao hvalevrijedan radni elan. Unatoč tome, njihovi su životi krenuli enigmatično, evoluirajući u neriješenu misteriju. Šezdeset i četiri godine je prošlo, a od Bogoljuba još nema naznake ni poruke. Nakon te šetnje nije se više vraćao u stan. Noć je prošla bez njegove prisutnosti, a do jutra je soba još bila prazna. Neki su nagađali: “Možda je s kolegom.”
- No, kako su prolazili drugi, treći i peti dan, Bogoljubu i dalje nije bilo traga. Nadali su se da će se naposljetku pojaviti, jer do sada nije bilo slučajeva da je šetao. Njegovi roditelji, podrijetlom iz Bosne, savjetovali su ga da ih ne posjećuje, ali on se nije odazvao. Jednog jutra djevojka obavijena velom misterije pokucala je na vrata njihovog stana, uhvativši sve nespremne. “Je li tu Bogoljub Raljić?” upitala je. “Ja sam mu djevojka i čekam dijete. On toga nije svjestan, a budući da se nije javio, došla sam ga potražiti.”
Djevojke su je obavijestile da je, nažalost, Bogoljub već neko vrijeme odsutan i da nemaju informacija gdje se on nalazi. Nakon njenog odlaska, Dušan je naveo da se vraćala još nekoliko puta. On smatra mogućim da dečko, čija je djevojka s Bogoljubom dobila dijete, trenutno ima oko 60 ili 61 godinu. Cijeli ovaj pothvat pokrenuo je on u pokušaju da dopre do njega. Unatoč pokušajima Bogoljubove obitelji, prijatelja i rodbine da ga lociraju — uključujući slanje pisama i raspitivanje o njegovoj lokaciji — nije bilo odgovora niti viđenja.
Četvrt se mijenja u obliku, a ime ulice se mijenja; Nažalost, sada se sve promijenilo. Koleba se na rubu da odustane od ovog putovanja, izjavljujući da su mu dostupna samo dva puta – ili promijeniti svoj identitet ili okončati svoj život. Željni smo otkriti više, ne nužno o Bogoljubu, ali barem neke dodatne detalje u vezi s gospođom Milenom, za koju bih iskreno volio da je još živa, kao i njezinog sina, koji je naše krvi i kojeg želim upoznati. Ovi osjećaji dolaze od Dušana, koji izražava nadu da je ovo već tužna priča na kraju će otkriti tračak radosti.
