Seid Memić Vajta je pjevač, koji se proslavio početkom 80 godina, a njegov hit iz tog perioda, “Zlatna ribica”, slušan je i dan danas. Nakon toga se okušao i kao TV voditelj, a radio je jako puno i sa djecom u raznim emisijama. Početkom rata, nestaje sa domaće estradne scene….
Rođen 1952. godine u Travniku, pjevač Seid Memić Vajta izbio je u jednu od najistaknutijih figura glazbene scene bivše Jugoslavije. Njegov umjetnički put obilježen je osebujnim spojem talenta, karizme i predanosti, a vrhunac je dosegao 1981. kada je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji sa svojom pjesmom “Lejla”. Unatoč tome što je završio na 15. mjestu, Vajta je ostavila neizbrisiv dojam, postavši amblemom glazbene scene tog doba. “Lejla” je i dalje poznata i cijenjena pjesma među publikom koja se prisjeća zlatnog doba jugoslavenske glazbe.
Vajta je stvorio mnoge popularne pjesme, uključujući “Prevari me srce moje”, “Azra” i “Zlatna ribica”, koje ističu njegov opsežan glazbeni opus. Ipak, posljednjih godina prestao je snimati novu glazbu i nije nastupao. Ta se pauza pripisuje različitim čimbenicima, od osobnih problema do društveno-političkih uvjeta koji su ga, kako je sam Vajta spomenuo, obeshrabrili u daljnjem nastavku glazbene karijere. Njegova glazbena karijera započela je ranih sedamdesetih godina kada je 1975. i 1976. godine bio frontmen benda “Teška industrija”. Unatoč kratkom postojanju ove postave, grupa se etablirala kao značajan dio jugoslavenske rock scene.
Vajta je smatran jednom od najzadivljujućih i najkarizmatičnijih figura na sceni, zahvaljujući svom prepoznatljivom glasu i izvanrednoj scenskoj prisutnosti. Njegov vokalni pristup, jedinstvena mješavina popa i rocka, još uvijek se prepoznaje kao poseban i originalan za to doba. Iako je Vajta postigao značajan uspjeh u glazbi, kroz život se susretao s brojnim poteškoćama. Prethodno je naveo da nakon više od 40 godina staža trenutno prima mirovinu od samo 326 maraka, što je otprilike 172 eura.
Ova situacija ukazuje na iskustvo brojnih umjetnika s područja bivše Jugoslavije koji su, unatoč svojoj slavi, bili zanemareni ili nedovoljno kompenzirani za svoj trud. Rane godine Vajte. Teške okolnosti obilježile su njegovu mladost. Vajta je kao mlad ostao bez oca i počeo je raditi kako bi se uzdržavao kada mu je bilo samo petnaest godina. Tijekom svog života radio je niz poslova, počevši od slikarstva gdje je spomenuo krečenje domova imućnih pojedinaca kako bi dodatno zaradio novac, zatim je prešao na posao krojača i naposljetku se zaposlio u ljevaonici u Austriji. Po povratku iz inozemstva 1971. Vajta se okušao u dizajniranju hipijevskog nakita koji je sam izrađivao i prodavao, a sve to dok je nastupao s grupom Veziri.
Naime, on je u ovom bendu zauzeo mjesto Josipa Pejakovića, koji se kasnije proslavio kao glumac. Vajta je izrazio nedostatak motivacije za stvaranje nove glazbe u trenutnoj klimi, rekavši: “Zamislite me kako snimam pjesme u naciji koja je treća najsiromašnija na svijetu. Ne mogu to raditi i nemam želju. Činjenica da odabiremo pojedince na temelju njihove nacionalnosti, odbija me.” Ova izjava ilustrira njegovo nezadovoljstvo političkim i društvenim uvjetima tog doba, a istovremeno ističe njegovo vjerovanje u umjetnost koja nadilazi nacionalne granice. Usporedno s glazbenim nastojanjima, Vajta se okušao u filmskoj industriji.
Pojavio se u “Nečistoj krvi”, filmu redatelja Stojana Stojčića, pokazujući drugačiji aspekt svojih sposobnosti. Početkom rata u Bosni i Hercegovini, Vajta je napustio domovinu i preselio se u Hamburg, gdje i dalje živi. Iako njegova prisutnost na glazbenoj sceni nije tako istaknuta kao što je nekada bila, Vajta je i dalje uključen u glazbu i ostaje aktivan, posebno u zajednici koja cijeni njegovu umjetnost. Whiteov život i karijera predstavljaju trijumf umjetnika koji su ostali autentični sebi i svom zanatu, unatoč raznim izazovima i društvenim preprekama s kojima su se susretali.
