– Danas malo govorimo o srpskoj glumačkoj sceni, te ćemo se dotaći nekih glumaca o kojima se baš puno i ne piše toliko u domaćim medijima. Ljubomir Bandović ima jako dobra djela iza sebe, a u medijima se uopšte toliko ne govori o tome. Danas malo govorimo o njegovim privatnim stvarima….
Život Ljubomira Bandovića bogat je fascinantnim i upečatljivim detaljima. Rođen u selu Andrijevci kod Berana, Ljubomir Ljuba Bandović postao je istaknuti i priznati glumac u svojoj lokalnoj zajednici. Zbog očeva posla, Ljubina se obitelj tijekom njegova djetinjstva iz Andrijevca preselila u Vranje. S 18 je upisao FDU i preselio se u Beograd. Kako bi dobio prijem na koledž, morao je izraditi lažnu liječničku potvrdu i sakriti činjenicu da je doživio gubitak sluha na jednom uhu.
Unatoč ovom fizičkom izazovu, njegov talent za glumu nikada nije bio ugrožen, a danas ga se slavi kao jednog od najcjenjenijih glumaca u našoj kazališnoj zajednici. Rođen 8. srpnja 1976. godine, srpski glumac naišao je na značajne prepreke u ranoj mladosti, što je njegove roditelje natjeralo da potraže stručnu pomoć, o čemu je on otvoreno razgovarao. Kad sam imao pet godina, počeo sam se često buditi s osjećajem da mi je lijevo uho začepljeno.
No, kako je dan odmicao, to će se pitanje zapanjujuće razjasniti, baš kao što je Ljubomir tada primijetio. Dok smo se spremali za našu pomorsku avanturu, podijelio sam s roditeljima svoj stalni problem sa sluhom. Uvjeravali su me da će plivanje i ronjenje biti prvenstvene aktivnosti tijekom našeg boravka na moru i garantirali da će sve biti u redu. Vodili su me brojnim liječnicima, počevši u Vranju, pa u Skoplju i na kraju u Beogradu.
Posljednji pokušaj da vratim sluh na lijevo uho uključivao je posjet jednom od najcjenjenijih i najstručnijih stručnjaka u zemlji. Potvrdio je da postoji mogući lijek, koji podrazumijeva postupak koji zahtijeva pristup lubanji iza uha. – Ne bih razmišljao o takvoj akciji. Iako mogućnost da mi glava bude rascijepljena ne ulijeva strah u mene, pomisao da to čujem u tom uhu nakon godina tišine izaziva osjećaj straha.
Razmišljam kako bih mogao reagirati u takvim okolnostima. Pojedinac je te osjećaje podijelio s časopisom “Gloria”. Glumac je tijekom djetinjstva u Vranju imao jak instinkt da će krenuti putem glume, što je otvoreno priznao. Moji roditelji su radili u tvornici “Koštana”, gdje su proizvodili cipele i dobivali karte za kazalište, ali nikad nisu išli. Ni sada ne pokazuju nikakav interes ni za kazalište ni za moj život. S druge strane, brat i ja smo zgrabili priliku da idemo na predstave. S 10 godina prosvjetljenje sam doživio gledajući predstavu “Moj tata, socijalistički kulak” u kazalištu Kraljevac. Postalo mi je jasno da moja istinska strast leži u karijeri glumca.
Promatrajući kako umjetnost može utjecati na moju stvarnost, shvatila sam svoju želju da drugima ponudim slično transformativno iskustvo. Tokom srednjoškolskih godina ovaj mladić se posvetio glumi, učestvujući u devet značajnih predstava pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju. U srednjoj školi sam naglavačke zaronila u sferu kazališta, željno se upuštajući u brojne aktivnosti i prihvaćajući svaku ulogu osim peglanja kostima. Moja predanost kazalištu dovela je do nevjerojatnih 200 izostanaka, no moj je razrednik prepoznao moj entuzijazam i dopustio moje česte nestanke. Posljedično, uspio sam održati izvanredne akademske rezultate i pokazati svoju predanost kao marljiv student. Romantične veze često se opisuju kao ljubavni život.
Glumac i njegova partnerica godinama su bili u skladnoj vezi, no na kraju su se odlučili sporazumno razići. Zanimljivo, javnosti nije poznat njihov razvod koji se dogodio prije sedam godina. Sedam godina moja bivša supruga i ja nismo imali problema, dok smo prolazili kroz konvencionalni proces razvoda kao svaki tipični par. Prije nekoliko godina glumac je otkrio ovaj detalj, a doznaje se da su se on i Tatjana vjenčali 2005. godine. Unatoč stabilnom braku, čini se da nedostaje jedan element jer su navodno imali izazova u zajedničkom začeću djeteta.
Iako smo u četrdesetima, liječnici su Tanju i mene uvjeravali da još uvijek imamo velike šanse da postanemo uspješni roditelji. Naš optimistični pogled na ovo putovanje daje nam povjerenje da ćemo, ako Tanja ostane mirna, stvoriti poticajno okruženje za dijete koje nije imalo priliku da ga odgajaju njihovi biološki roditelji. Naš poriv proizlazi iz vlastitih želja i uvjerenja da svaka osoba ima pravo na smislen život. Bandović je ranije primijetio da obitelj nadilazi puko krvno srodstvo; međutim, umjesto da traže usvajanje, inicirali su njihov razvod.
