– Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, a koja nam dolazi sa srpske estradne scene. Govorićemo o Ljubomiru Randoviću, popularnom srpskom glumcu, čiji je privatni život i više nego zanimljiv domačoj javnosti….
Ljubomir Bandović, poznati glumac u ovdašnjoj sredini, vodio je život pun zanosnih i zanosnih anegdota. Rođen u selu Andrijevci kod Berana, Ljubomir, poznat i kao Ljuba Bandović, u ranim se godinama zbog očevog posla preselio u Vranje. Nakon što je napunio 18 godina, Ljuba je krenuo na svoj put kao student FDU, a potom se preselio u Beograd. Kako bi dobio upis na fakultet, pribjegao je izradi lažne medicinske isprave i prikrio oštećenje sluha na jedno uho. Unatoč tome, ovo fizičko ograničenje nikada nije spriječilo njegov talent kao glumca, te je od tada postao jedan od najpriznatijih i najcjenjenijih izvođača u svijetu kazališta.
- Rođen 8. srpnja 1976. godine, ovaj srpski glumac od malih nogu nailazio je na velike prepreke, zbog čega su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, o čemu otvoreno govori. Od rane pete godine, svako sam se jutro probudio mučen osjećajem da mi je lijevo uho začepljeno. Ipak, kako je dan odmicao, ta će se neobična nevolja neobjašnjivo rasplinuti, kako je Ljubomir jednom primijetio. Budući da se nazirao naš skori odlazak u pomorsku avanturu, povjerila sam se roditeljima o svojoj upornoj slušnoj bolesti. Uvjeravajući me da će naši vodeni napori prvenstveno uključivati plivanje i ronjenje, uvjeravali su me da će sve biti u redu. Vodili su me kod više liječnika, počevši od Vranja, a zatim do Skoplja i Beograda.
U posljednjem pokušaju da vratim sluh na lijevo uho, posavjetovao sam se s visoko cijenjenim i iskusnim stručnjakom u zemlji. Potvrdio je da postoji mogući lijek, koji uključuje kirurški zahvat koji zahtijeva otvaranje lubanje iza uha. Samo razmišljanje o sudjelovanju u takvom činu nije nešto što bi mi palo na pamet. Unatoč nedostatku bilo kakvog straha u vezi s mogućim rascjepom glave, mogućnost da čujem kroz to uho nakon godina tišine ulijeva mi osjećaj nelagode. Razmišljanje o mom odgovoru u takvom scenariju zaokuplja mi misli.
Ove osjećaje za magazin “Gloria” prenio je pojedinac. Tokom svog odrastanja u Vranju, glumac je imao duboku intuiciju da će se upustiti u glumačku karijeru, što je otvoreno priznao. Oba roditelja su mi bili radnici u tvornici “Koštana”, koja se bavila proizvodnjom obuće. U sklopu radnog odnosa dobivali su ulaznice za kazalište, iako tu povlasticu nikada nisu iskoristili. Zanimljivo, njihova se nezainteresiranost nije proširila samo na kazalište nego i na mene. S druge strane, moj brat i ja željno smo prihvatili priliku da idemo na kazališne predstave.
S nepunih 10 godina, uživljavajući se u predstavu “Moj tata, socijalistički kulak” u kraljevačkom kazalištu, doživio sam duboko prosvjetljenje. Otkrivši svoj istinski glumački poziv, shvatio sam dubok utjecaj koji umjetnost ima na oblikovanje nečije percepcije stvarnosti. Ovo otkriće potaknulo je moju želju da drugima pružim isto iskustvo koje mijenja život. U godinama školovanja u srednjoj školi svim srcem sam se posvetio glumačkom zanatu, kraseći scenu cenjenog pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju svojim prisustvom u zapaženih devet predstava.
U srednjoškolskim godinama u potpunosti sam prigrlila carstvo kazališta, nestrpljivo se upuštajući u mnoštvo pothvata i preuzimajući sve uloge osim peglanja kostima. Unatoč nevjerojatnih 200 izostanaka zbog moje posvećenosti kazališnoj umjetnosti, moj je razrednik shvatio moju nepokolebljivu strast i popustio mi zbog mojih čestih izostanaka. Posljedično, uspio sam održati iznimna akademska postignuća, čime sam uspostavio svoju reputaciju predanog i marljivog studenta. Aspekt ljudskih veza karakteriziran romantikom općenito je poznat kao ljubavni život.
Glumac i njegova partnerica uživali su u razdoblju blaženog zajedništva, no na kraju su zajednički odlučili raskinuti svoju zajednicu. Intrigantno je da je raskid njihovog braka, koji se dogodio prije sedam godina, ostao zatajen od očiju javnosti. Tijekom posljednjih sedam godina, moj bivši suprug i ja nismo imali nikakvih problema u našem odnosu, jer smo slijedili uobičajene procedure razvoda koje su poznate većini pojedinaca. Ovo otkriće glumac je iznio prije nekoliko godina, a poznato je da su Tatjana i glumac u brak stupili 2005. godine. Unatoč čvrstoj zajednici, čini se da je u njihovim životima bilo primjetno odsustvo jer su navodno nailazili na izazove kada zajedno pokušavaju začeti dijete.
Liječnici su Tanju i mene uvjerili da, iako smo u četrdesetima, još uvijek postoji velika vjerojatnost da ćemo ostvariti roditeljstvo. Naš optimistični pogled na ovaj put osigurava nam da ćemo, ako Tanja ne zatrudni, ponuditi njegujuće okruženje za dijete koje nije iskusilo privilegiju da ga odgajaju biološki roditelji. Naš nagon proizlazi iz naše osobne težnje i uvjerenja da svaka osoba zaslužuje zadovoljavajući život. Bandović je ranije istaknuo kako obitelj nije samo genetski određena, no oni su, nažalost, umjesto posvojenja odlučili pokrenuti brakorazvodnu parnicu.
