Jelena Žigon na svakom je koraku oduševljavala nenadmašnom elegancijom i karizmom, dok je Stevo Žigon prepoznat kao pogibeljna figura, ekscentričan, a za neke i čudan karakter. Ovaj kultni glumac već je prošao kroz burnu romantičnu povijest, ali nakon što je upoznao Jelenu, njegovu 17-godišnju učenicu, ljubav je odmah planula, a priča je i dan danas tema razgovora u cijelom Beogradu.
Priča o Stevi i Jeleni, koji dijele desetljeća braka i nastupa, utjelovljuje spoj umjetnosti, strasti i duboke međusobne veze.
Tijekom njihovog prvog susreta, glumica je imala samo 17 godina, a glumac 24. Zbog njegovog statusa nisu mogli jednostavno zaroniti u romantičnu vezu. Unatoč reputaciji šarmera, nije mogao odoljeti privlačnosti slavne Jelene.
Smatrana jednom od najljepših žena u Beogradu tog doba, odisala je elegancijom svojim velikim očima i očaravajućim osmijehom koji joj je krasio lice. Od ranih godina bila je viđena kao prava dama, zbog čega su joj obožavatelji dali nadimak “Sorbian Sofia Loren”.
Priznali su da su se zaljubili dok je Jelena bila njegova učenica. Naime, Stevo Žigon je prvi put susreo Jelenu, koja se tada zvala Jovanović, 1950. godine. Ona je tada bila mlada studentica, dok je on bio asistent na odsjeku za glumu.
- — Na Akademiji, gdje je bio asistent, u Stevea sam se zaljubila sa 17 godina. Godinama kasnije lijepa glumica je primijetila da je od tada pod njegovom redateljskom palicom.
Udvarao joj se nepotpisanim pismima, isprva vjerujući da je njihova ljubav nedostižna. Ipak, plamen ljubavi među njima nije se mogao ugasiti, a kada je došlo vrijeme da se upozna s Jeleninim roditeljima, glumac je pristupio na svoj jedinstven, vješt način.
Došavši u dom svoje buduće supruge s violinom u ruci, kasnije je ispričao kako mu je ranije spasila život, izrazivši nadu da će to još jednom učiniti.
Naime, Stevo je izdržao dvije godine u zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau tijekom Drugog svjetskog rata. Nastupao je u orkestru, au zimskim je mjesecima ispod logoraške odore diskretno navlačio svečanu violinu koju je morao nositi dok je svirao za naciste.
Par se vjenčao 1958. godine, godine koju je Stevo uvijek smatrao značajnom.
Godina 1958. obilježila je značajne promjene u mom životu. Oženio sam se Jelenom Jovanović i dobio sina Nikolu, koji je danas ugledan i fascinantan slikar. Gospođa Žigon potpisuje se kao Jelena Jovanović-Žigon. Neki dobronamjerni pojedinci duhovito su protumačili taj potpis, sugerirajući da se radi o Jeleni Jovanović bez Žigona, kako je glumac svojedobno rekao.
Desetljeće kasnije na svijet je došla njihova kći Ivana, au godinama koje su uslijedile Stevo se uporno udvarao svojoj zanosnoj supruzi. Svoje divljenje prema njoj iskazivao je otvoreno, dijeleći sa svima radost zbog nesvakidašnje ljepote svoje Jelene i ostalih žena iz ove obitelji.
- — U obiteljskom životu nisam se baš obilježila, pa sam to pokušala kompenzirati preko Ivana. A Jelena… Sada se uhvatim kako govorim ovom starom Marchbanksu: “Ono što ne želim nije da mi pripadaš u sjenama povjerenja, nego prije u nemiru žive sumnje koja nanosi rane.” Moja Jelena je prekrasna. Oh, ona je nevjerojatno lijepa! Mnogi koji su bili očarani njezinim izgledom nisu prepoznali razmjere njezinog izuzetnog talenta. Ista sudbina snalazi i Ivanu, unatoč njezinoj sposobnosti nokauta u borbi. Kad me ljudi pitaju koje sam nagrade dobio i koje su mi najdraže, odgovaram: “Počašćen sam Ivanom, Nikolom, Jelenom i Vanom. I moja unuka je prelijepa” – rekao je tada Stevo.
Stevo je iskoristio svaku priliku kako bi istaknuo kako mu je brak s Jelenom najveći izvor radosti.
- – S 31 godinom ušla sam u brak, vrijeme kada sam se osjećala potpuno zrelo i svjesno svojih želja i odgovornosti. Bez sumnje, moja veza s Jelenom poslužila mi je kao značajan izvor inspiracije i koristi. Njeno nasljeđe iz Katuna i Vasojević Reke, u kombinaciji s njenom zadivljujućom ljepotom – duhom i izgledom – doživjela je kao životnu bajku. Neizmjerno sam zahvalan toj divnoj ženi i njenoj majci. Moj brak s njom donio mi je neviđenu radost. Stoga ne čudi što su iz ove sreće nastala tako izvanredna djeca; S njima me veže izuzetno čvrsta i idealna veza, a malo bi bilo reći koliko sam ponosan na njih, rekao je Stevo Žigon.
Na pitanje je li više volio život ili pozornicu, odgovorio je: “Žena zaslužuje da bude obožavana u svakom trenutku. U konačnici, bit umjetnosti je samo čin obožavanja žene. Bez žene gluma prestaje postojati.
