– U posljednje vrijeme se na internet portaalima svakodnevno mogu pronaći informacije o tome, kako neke osobe mijenjaju vjeru. Najpopularnija vjera jeste Islam, i sve veći broj osoba prelazi na ovu vjeru. Međutim, danas donosimo jednu totalno neobičnu priču, a koja nam dolazi iz Srbije….
U Beogradu je Lazar Pajazitović, izvorno poznat kao Samir Pajazitović, odrastao u konvencionalnoj islamskoj obitelji, s majkom Selimom i ocem Mustafom. Unatoč tome što je odgojen u muslimanskom okruženju, nikada nije u potpunosti prihvatio običaje i načela islama. S vremenom je shvatio da je njegova sklonost više prema crkvi nego prema džamiji, zbog čega je prešao na pravoslavlje. U mladosti Lazara Pajazitovića obitelj je na čudan način izbjegavala razgovore o njegovom porijeklu, što je samo produbljivalo njegovu znatiželju. Ono što on naziva svojom bitkom počelo je sukobom oko vlastitog identiteta i na kraju je preraslo u njegove odnose s drugima. Ponekad je razmišljao o napuštanju potrage za svojim korijenima; međutim, pojavilo se značajno otkriće – on je potomak loze Mrnjavčević.
- Ovo novostečeno razumijevanje ponovno je probudilo njegovu odlučnost, tjerajući ga da slijedi svoju misiju s povećanom strašću. Lazar, koji se prošle godine preselio na Krf, podijelio je s nama kako je sve počelo, dok sada dijeli svoje vrijeme između Srbije i Grčke. Od samog trenutka kada sam došao na svijet, odgajan sam u muslimanskoj vjeri. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, moje zanimanje za crkvu i samostan je raslo, tako da niti jednom nisam posjetio džamiju. Ta se sklonost nastavila sve do prije otprilike 15 godina kada sam se pridružio prijateljima na izletu u samostan.
Tijekom liturgije svi smo bili zamoljeni da kažemo svoja imena. Naravno, predstavio sam se kao Samir. Na moje zaprepaštenje, majka samostana prozvala je moje ime. Kad sam joj odgovorio, rekla mi je da nisam pravoslavne vjere. Unatoč tome, uvjerila me da to nije problem, izražavajući svoje uvjerenje da ću doživjeti vjersku transformaciju u godinama koje dolaze. U mladosti nije mnogo razmišljao o promjeni svojih vjerskih uvjerenja. Ipak, kako su godine prolazile, javila se želja za istraživanjem njegove baštine. Tijekom pet godina istrage razmišljao je hoće li se držati poznatog ili će dalje istraživati svoje korijene.
Na kraju se odlučio za potonji izbor. Preplavila me tjeskoba razotkrivanja nepoznatih dijelova vlastitog identiteta. Od samog početka putovanja pojavili su se izazovi zbog nedostatka informacija. Vođen željom da razumijem razloge svoje posebnosti, krenuo sam u potragu za odgovorima, iako sam se bojao otkrivanja uznemirujućih istina o sebi i svojoj obitelji. Nakon bezbrojnih neuspjeha i razdoblja upuštanja u naizgled besplodnu potragu, sreća mi je konačno bila naklonjena. Članak u novinama osvijetlio je korijene predaka znamenitih ličnosti iz Bosne i Hrvatske.
Među njima je bio i Ejup Ganić, čiji je rod vezan uz Mrnjavčeviće. Ovo novo otkriće ponovno je probudilo moju odlučnost da nastavim opsežnu potragu koja je već započela, kako je Lazar podijelio u intervjuu za YouTube kanal „Otac Predrag Popović. Štoviše, sjeća se da je tijekom tog određenog vremena doživio živopisan san, za koji tvrdi da ga je usmjerio prema njegovoj snažnoj želji da obrati svoju vjeru, ili kako on to izražava, da odmah ponovno uspostavi svoja uvjerenja. Potom je posjetio crkvu Vavedenja Blažene Djevice Marije u Vrbasu, gdje je svećeniku otkrio svoje namjere, koji je, kako kaže, u prvi mah bio zatečen.
Kako bi spriječio ishitreno donošenje odluka, svećenik mu je dao materijale za čitanje i, prema njegovom iskazu, dao mu tjedan dana za razmišljanje. Bez imalo zadrške, svoju vjeru u Vrbas potvrdio je prije desetak godina. Njegov brat i djeca također su prihvatili načela pravoslavlja. Na YouTube kanalu “Otac Predrag Popović” Lazar dijeli svoje putovanje povratka svoje vjere i rješavanja nepravde učinjene njegovoj obitelji prije deset godina kao rezultat turčenja preostalih Mrnjavčevića. Ističe i svoju posvećenost odgoju svoje djece u skladu s načelima pravoslavlja.
Naglasio je da je sličan put prošao i njegov rođeni brat Amir, koji je samo tjedan dana nakon Lazareva krštenja primio pravoslavnu vjeru i nadjenuo ime Đorđe. To mu, kako ističe, donosi neizmjernu radost i zahvalnost. Lazar dolazi do zaključka da se kroz čin krštenja doživjela istinska radost i osjećaj pripadnosti. Ovo naglašava važnost pojedinaca koji prihvaćaju svoja osobna putovanja i vjeruju da se svi događaji odvijaju u skladu s Božjim božanskim planom.
