– U nastavku našeg današnjega članka govorimo o nekim prirodnim trikovima koji vam itekako mogu pomoći u nekim stvarima. Danas govorimo o problemima sa kostima, koji se uglavnom javljaju u koljenima, a najbolja opcija za ove probleme su razne obloge….
- Lovorov list nije samo uobičajeni začin za kuhanje, već ima i iznenađujuće prednosti u pranju rublja. Ova mirisna biljka može činiti čuda u očuvanju ili vraćanju prirodne živosti odjeće. Iako lovorov list ne može promijeniti miris ili teksturu platna, on ima nevjerojatnu sposobnost zadržavanja boje. Prokuhajte lovorov list u zdjeli vode prije nego što ga bacite izravno u perilicu za optimalne rezultate. Pustite da se voda s lovorovim listom malo ohladi, zatim u njoj potopite odjeću 20-30 minuta i ostavite da se namače još nekoliko sati. Povremeno promiješajte odjeću rukama.
Na kraju iscijedite svu tekućinu i nastavite s ostatkom rublja. Osim lovora, postoje i drugi trikovi pomoću kojih možete svoju odjeću održati istinski živom. Jedan je dodavanje dvije žlice soli u perilicu rublja; ovo ne samo da će ukloniti mrlje, već i zadržati svjetlinu zavjesa i stolnjaka. Koristite papar u pranju izblijedjelih rublja. Za one koji nose crnu ili tamnu boju, iskoristite snagu organske boje u kavi ili čaju za živost. Samo dodajte četvrtinu šalice jakog čaja ili kave u svoju perilicu rublja i zadržat ćete učinkovito bogatstvo duboke crne boje.
Održavanje boje vaše odjeće jednako je važno kao i održavanje kvalitete odjeće, pa evo nekoliko starih, ali zlatnih prirodnih i ekološki prihvatljivih načina da to učinite učinkovito.
BONUS TEKST:
Jovan Marić, srpski psihijatar, poznat je po brojnim netipičnim izjavama koje izazivaju veliku pozornost javnosti. Predavao je forenzičku psihijatriju i bio vještak u nekim poznatim sudskim procesima (uključujući Lauševića), a jedno je vrijeme bio i veleposlanik u Nigeriji, ali je smijenjen zbog afere koja je postala poznata kao “Sexcellence”.
Autor je više knjiga, udžbenika i trilogije o srpskom mentalitetu. Bila je to lijepa, velika kuća, s posebnim odjeljkom za poslugu u dvorištu. Nakon strijeljanja njegova oca, postala je državno vlasništvo, ali je njegovoj majci dopušteno da tu živi do svoje smrti. Već 1945. godine doseljavaju se razni stanari, među kojima i jedna muslimanska obitelj. Svakodnevno se igrao s Alijom, dječakom iz te obitelji – njegova najranija uspomena iz djetinjstva. Za vrijeme ramazana Alija je morao postiti i smio je jesti samo kada su svjetiljke na džamiji — vidljive iz dvorišta — bile upaljene. On bi ih prvi ugledao i rekao: “Alija, idi večerati pa se vrati da se igramo”. Kuća je i danas tu, a uspio ju je vratiti jer mu je otac nepravedno strijeljan. Na njoj i danas stoji natpis “Marića kuća”. Sada ga iznajmljuje, gdje je i restoran.
Svirao je u orkestru koji nije bio ništa drugo nego prava mala filharmonija i pobijedili su na natjecanju glazbenih škola Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Bio je najbolji pijanist ne zato što je bio posebno talentiran, nego zato što je imao klavir kod kuće. U Bijeljini su bila samo dva klavira: jedan u muzičkoj školi i drugi u njegovoj kući. U osnovnu školu sam krenuo sa šest godina. Bio sam odličan đak, kao što sam kasnije postao u bijeljinskoj gimnaziji. Bio sam gradski prvak u šahu; Bavio sam se folklorom, atletikom, glumio. Prvu ljubavnu vezu imala sam s 14 godina u srednjoj školi.
U Bijeljini je postojalo profesionalno pozorište u kojem sam radio kao glumac u omladinskoj sekciji. U “Svobidaru” sam glumio Tošicu, duhovitog i luckastog, zaljubljenog u Malčiku koja je gledala samo bolje stojeće momke. Nada je također imala 14 godina. Brineta. Prvi poljubac bio je iza kazališne zavjese, u pauzi. Kao vrhunski student, bio sam tri godine demonstrator anatomije, od čega sam nešto naučio i imao svoj sitni novac. Medicina je trajala pet godina; Završio sam ga za četiri godine i deset mjeseci. Prozvao sam se herojem – sve sam ispite položio u lipnju, nijedan nije ostao za rujan. Diplomirao sam u lipnju 1964., kao prvi među 700 sjajne generacije, s nepune 23 godine.
